S pročelja mog tijela

kaplje tisućljetni umor

i natapa vrijeme

prizorima utamničenih mrazeva.

Neodživljeno se sunovratilo

s golgotskih visova

u udolja gdje djetinjstvo

još pije bistrinu žara

onih koji žive.

Žalo sad miriše na paklinu.

I masline plode oporost danu.

Sve prijetnje neba i zemlje

porođene sa mnom

vrisnule su u buci snijega.

Na dovratnicu svijeta

objesih svoju sjenu

i naga stadoh pred istok.

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju

Opstanak

s vremenom sve stvari mijenjaju oblike
riječi postaju tiše
u polutami sobe
ruše se zidovi
između dva otkucaja srca
prisutna gesta
kao maleni oblak nestaje isparava
praznina razobličuje opčinjava čisti
param niti ispletene vremenom
ni jedna nije dovoljno jaka
da zaveže spasonosnu prisutnost sjećanja

Pročitaj cijelu poeziju

nemoćna vrana
u starom šlemu cveta
šumska jagoda

Pročitaj cijelu poeziju

U predvečerje
Šumskim puteljkom samo
Srna prolazi

Pročitaj cijelu poeziju

Bi jutros mir uz miris tamjana
A onda se dan zakovitlao
Okrenuo
nake mu bude
baš u prkos ne pokušavam
otvoriti kišobran
samo se ovlaš s njim poštapam
smiješim se misleći
na stari ringišpil
dan se još jednom zakovitlao
zatim se predao
puštajući sunce van

Pročitaj cijelu poeziju