Pauci u mojim očima

Pauci, već drugi,
pogađaju moju oluju.
Znaju da ću se uskoro slomiti,
i čekaju…
Dopuzati i u mene pojuriti.

Pokriven sam,
njihovim krznenim nogama
i malenim crnim očima,
hladnijim od grobnih ploča.
Ciljaju na svoje načine
u moje očne jabučice,
i moj jezik…
Osjećam se nekako krzneno
sad, kada dišem
na taj smiješan način…

Više mi nije redovito
vani danje svjetlo.
Previše je sivo, previše mutno…
Dođe mi da puzim,
nešto me potiče
da se sakrijem,
iako znam…
Nema nigdje to mjesto,
više nigdje nije sigurno…

Čak i zidove plaćam,
bliže su nego što se ikad sjećam,
bliže su nego jučer…
Koliko očiju prate dok se penjem?
Do kad mi je duši vaučer?
Oštre se šamari i hladi voda,
ali to neće raditi…
Nije mi davno ni lančano pila
na vratu žilu osjetila.
Kako radi duša iznutra,
bez lijeka,
na koji bi se mogla spojiti?
Opsceno je osjećati
jezivo prodiranje
i izvlačenje,
života iz smrti…

3 komentara za "Pauci u mojim očima"

  1. Marija
    01/08/2022 at 6:02 am Permalink

    Opsceno je osjećati
    jezivo prodiranje
    i izvlačenje,
    života iz smrti…

  2. Milan Janković
    01/08/2022 at 10:27 am Permalink

    Eh da Marija… Toliko puta sam bio blizu smrti da se pitam; Ako me netko toliko puta spasio, izvukao od pogibelji, nije li opsceno to toliko puta učiniti za nekoga, a ne reći mu razlog?
    Ali vjerujem da svrha mene nije bila za mene, već za one ispred mene koji tek dolaze.

    Lp!

  3. Suzana Marić
    02/08/2022 at 7:28 pm Permalink

    Da ne kopiram iste stihove, mogu reći da me se pjesma posebno dojmila. Lp, Susjed

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.