Pečalba

Nijemo je drhtala maglovita zora
i pospano se meškoljila zavičajna šuma,
noga baš nije htjela ali krenuti se mora
samoćom nepreglednog druma.

Na rastanku majka mi još reče:
-pazi dobro na sebe mili sine-
i suza njena me duboko zapeče
kao rana vojnika kada na fronti gine.

I odvedoše me tako putevi tuge
tamo gdje se jede kruh sa sedam kora,
umjesto bogatstva podariše mi godine duge
kose sijede i oko očiju mreže bora.

Da dušu smirim već mi je prekasno
jer mojoj čežnji više nema lijeka,
ako se i vratim znam, već mi je jasno,
da tamo još samo majčin grob me čeka.

10 komentara za "Pečalba"

  1. Marija
    14/09/2012 at 7:38 am Permalink

    Kad posjetim grad svoje mladosti, u prvi mah mi se učini da je to neki drugi grad; druge su ulice, bulevari se razmahali, niknuli kafići,drugi ljudi, oko grada raširila se još dva grada koja ne poznajem. A onda me dočeka jezgra grada, ista, malo umivena, ona jezgra koju imam u sebi, ona jezgra koja me još ima, Kalelarga koja još pamti odjek mojih koraka, stara i savršena jezgra grada i zahvalna sam što napredak nije taknuo grad unutar zidina.
    -Tvoje me pjesme uvijek nađu u nekom dijelu života, pokrenu emocije. Veliki pozdrav Marko 🙂 🙂

  2. faiza
    14/09/2012 at 8:21 am Permalink

    znala sam da je tvoja pjesma po naslovu :))
    eh taj hljeb sa “sedam kora”..jede se i u mom gradu…ništa nema više dodati osim zapljeskati
    veliki pozdrav :))

  3. dinko1941
    14/09/2012 at 9:23 am Permalink

    Slikovito si prikazao kroz pjesmu svoju mladost, svoje voljenje, roditelje (mama) koje ostaju u sjećanju u dubini duše, eto si i mene na to podsjetio, samo ja odlazim svake godine u tu moju Slavoniju pa se prisjećam svih detalja mladosti 🙂

  4. Jim Corbet
    14/09/2012 at 12:06 pm Permalink

    Lijepa i tužna pjesma, kraj pjesme je posebno upečatljiv

    Ako se i vratim znam već mi je jasno
    Da tamo još samo majčin grob me čeka

    jako lijepo , pozdrav Marko !

  5. ENEDIEL
    14/09/2012 at 1:30 pm Permalink

    pazi na sebe dobro mili sine
    i suza njena me duboko zapeće
    te su me najviše dojmile, jer i meni teško bilo kad su moji odlazili
    lijepo si opisao emocije kroz koje si prošao,pozdrav

  6. boba grljusic
    14/09/2012 at 3:52 pm Permalink

    “Da dušu smirim već mi je prekasno
    Jer mojoj čežnji više nema lijeka
    Ako se i vratim znam već mi je jasno
    Da tamo još samo majčin grob me čeka”

    ov o me posebno taklo
    pozdrav

  7. songfordead
    14/09/2012 at 6:15 pm Permalink

    Na rastanku majka mi još reče
    Pazi dobro na sebe mili sine
    I suza njena me duboko zapeče
    Kao rana vojnika kada na fronti gine

    tužno ispričana jedna životna priča, puno pozdrava MG, sfd

  8. Marko Grubesic
    14/09/2012 at 6:15 pm Permalink

    Hvala na suosjećanju i razumijevanju. Ovu pjesmu sam posvetio sebi i tisućama drugih koji iz bilo kojih razloga napustili domovinu ili rodni kraj.
    Lijep pozdrav od mene!

  9. marissa
    15/09/2012 at 4:43 am Permalink

    Krasna pjesma.
    I sve je tako kako je moralo biti…
    Činimo krugove, idemo , sudaramo se,
    gubimo, dobivamo.
    I uvijek se pitamo kamo i zašto smo krenuli.
    Jer je tako moralo biti…
    Pozdrav Marko!
    Posjećuj često rodno mjesto .

  10. Marko Grubesic
    21/09/2012 at 6:52 am Permalink

    Hvala Marissa. Da …svatko mora svojim putem ići.
    Lijep pozdrav!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.