Nijemo je drhtala maglovita zora
i pospano se meškoljila zavičajna šuma,
noga baš nije htjela ali krenuti se mora
samoćom nepreglednog druma.
Na rastanku majka mi još reče:
-pazi dobro na sebe mili sine-
i suza njena me duboko zapeče
kao rana vojnika kada na fronti gine.
I odvedoše me tako putevi tuge
tamo gdje se jede kruh sa sedam kora,
umjesto bogatstva podariše mi godine duge
kose sijede i oko očiju mreže bora.
Da dušu smirim već mi je prekasno
jer mojoj čežnji više nema lijeka,
ako se i vratim znam, već mi je jasno,
da tamo još samo majčin grob me čeka.
julija
Suzana Marić
Marija
14/09/2012 at 7:38 am Permalink
Kad posjetim grad svoje mladosti, u prvi mah mi se učini da je to neki drugi grad; druge su ulice, bulevari se razmahali, niknuli kafići,drugi ljudi, oko grada raširila se još dva grada koja ne poznajem. A onda me dočeka jezgra grada, ista, malo umivena, ona jezgra koju imam u sebi, ona jezgra koja me još ima, Kalelarga koja još pamti odjek mojih koraka, stara i savršena jezgra grada i zahvalna sam što napredak nije taknuo grad unutar zidina.
-Tvoje me pjesme uvijek nađu u nekom dijelu života, pokrenu emocije. Veliki pozdrav Marko 🙂 🙂
14/09/2012 at 8:21 am Permalink
znala sam da je tvoja pjesma po naslovu :))
eh taj hljeb sa “sedam kora”..jede se i u mom gradu…ništa nema više dodati osim zapljeskati
veliki pozdrav :))
14/09/2012 at 9:23 am Permalink
Slikovito si prikazao kroz pjesmu svoju mladost, svoje voljenje, roditelje (mama) koje ostaju u sjećanju u dubini duše, eto si i mene na to podsjetio, samo ja odlazim svake godine u tu moju Slavoniju pa se prisjećam svih detalja mladosti 🙂
14/09/2012 at 12:06 pm Permalink
Lijepa i tužna pjesma, kraj pjesme je posebno upečatljiv
Ako se i vratim znam već mi je jasno
Da tamo još samo majčin grob me čeka
jako lijepo , pozdrav Marko !
14/09/2012 at 1:30 pm Permalink
pazi na sebe dobro mili sine
i suza njena me duboko zapeće
te su me najviše dojmile, jer i meni teško bilo kad su moji odlazili
lijepo si opisao emocije kroz koje si prošao,pozdrav
14/09/2012 at 3:52 pm Permalink
“Da dušu smirim već mi je prekasno
Jer mojoj čežnji više nema lijeka
Ako se i vratim znam već mi je jasno
Da tamo još samo majčin grob me čeka”
ov o me posebno taklo
pozdrav
14/09/2012 at 6:15 pm Permalink
Na rastanku majka mi još reče
Pazi dobro na sebe mili sine
I suza njena me duboko zapeče
Kao rana vojnika kada na fronti gine
tužno ispričana jedna životna priča, puno pozdrava MG, sfd
14/09/2012 at 6:15 pm Permalink
Hvala na suosjećanju i razumijevanju. Ovu pjesmu sam posvetio sebi i tisućama drugih koji iz bilo kojih razloga napustili domovinu ili rodni kraj.
Lijep pozdrav od mene!
15/09/2012 at 4:43 am Permalink
Krasna pjesma.
I sve je tako kako je moralo biti…
Činimo krugove, idemo , sudaramo se,
gubimo, dobivamo.
I uvijek se pitamo kamo i zašto smo krenuli.
Jer je tako moralo biti…
Pozdrav Marko!
Posjećuj često rodno mjesto .
21/09/2012 at 6:52 am Permalink
Hvala Marissa. Da …svatko mora svojim putem ići.
Lijep pozdrav!