PETRINJA NE SPAVA

Sjene noći i avet strašna nadvila se,

Tišina je, samo blijeda mjesečina,

Ispod oblaka osvjetljava ruševine,

Petrinja ne spava.

Samo na tren pomisliš da gluho je doba,

Al uzdah poleti i jecaj, suza krene,

Preko hladne prosinačke noći,

Petrinja ne spava.

Niti oni koji su čistili ceste,

Niti oni koji su spremali obroke,

Niti oni preumorni od umora,

Petrinja ne spava.

U srcu aždaje, koja se pokreće,

Zadrhti kamen, izbaci pijesak, poleti voda,

Pa zadrhti mjesečina i cesta mokra,

Petrinja ne spava.

Padaju krovovi, padaju dimnjaci, mrve se zidovi,

Škripe podovi, vrata, popušta život,

A mjesečina mirna iza oblaka.

Ne spava Petrinja, ne spava Sisak,

Ne spava Glina, ne spava Banija.

 ’[email protected]