Pijani sonet

Koliko sam puta ne znam više ni ja

u posljednjih nekoliko pustih ljeta

zbog tebe lutao, počesto pijan

i posvetio tebi bezbroj soneta

 

Možda ću opet, ne mogu da jamčim,

ako bi u meni nešto puklo,

u kišnoj noći po cestama mračnim

poći tamo gdje bi srce vuklo

 

Protiv razuma i sopstvene volje,

zbog igre mašte, vina i hormona,

zbog lažne nade da će biti bolje

glumiti osmijeh tužnoga klovna

 

Na kamenim nogama,  u očima od stakla

donijet ću tebi zablude i sanje,

putevima koji vode ivicom pakla

vodiće me ljubav –  više il` manje

 

Produžiću potom putem svoje tame

do neke krčme koja svu noć radi

da u društvu klošara i noćne dame

pronađem utjehu u dimu i nadi…

9 komentara za "Pijani sonet"

  1. Jim Corbet
    26/01/2013 at 9:57 am Permalink

    Lijepo San, idu ti ove krčmarske i boemske, zadnja strofa mi je posebno lijepa, i ja sam volio birtije koje ne znaju za fajront 🙂 pozdrav San!

  2. El janid
    26/01/2013 at 10:25 am Permalink

    Protiv razuma i sopstvene volje,

    zbog igre mašte, vina i hormona,

    zbog lažne nade da će biti bolje

    glumiti osmijeh tužnoga klauna

    Ovaj dio mi je poseban. Veliki pozdrav.

  3. Iluzija
    26/01/2013 at 10:34 am Permalink

    kavanska, tuzni klaun, oci od stakla, motivi koje sam i sama koristila. zanimljivo je promatrati u tvojim stihovima kako se osjecaj blago transformira, iz mog razigranog dozivljaja vile sa staklenim, praznim, bezosjecajnim ocima u tvoju kafansku pricu osjetilne otupljenost i alkoholne cakline. odoh u neke druge sfere ali eto frisko mi je u sjecanju pa sam napisala usporedbu. rijeci su mocno oruzje.

    dobra pjesma. mogu namirisati dim cigareta 🙂

  4. songfordead
    26/01/2013 at 10:48 am Permalink

    vodiće me ljubav – više il` manje

    i ja mogu namirisati miris dima, upravo zapalio cigaretu

    lijep jutro iliti dan želim
    sfd

  5. Marija
    26/01/2013 at 1:37 pm Permalink

    hormona- klauna/ samo bih ovdje našla potpuniju rimu mijenjajući riječ hormona. Mali kamičak rijeci na putu./
    Volim kod tzv. prohodnih pjesama vazanog stiha da se odmah uliju u dušu, da teku ritmom koji ne zastajkuje, kao rijeka koju puštamo da slobodno teče, da nas cijele preplavi svojim značajem, ugođajem, izričajem. Ova pjesma je upravo takva. Osvoji te već prvim čitanjem. Lijep pozdrav Sani 🙂

  6. marissa
    26/01/2013 at 2:53 pm Permalink

    pomalo sjetna, pomalo boemska,
    svakako dojmljiva,
    pozdrav Sani!

  7. Sani
    26/01/2013 at 3:57 pm Permalink

    u pravu si Mare, mogao sam staviti homona – klovna sto ne bilo pogresno a bolje bi se rimovalo

    ps hvala svima na citanju:)

  8. ENEDIEL
    26/01/2013 at 4:20 pm Permalink

    na kamenim nogama i ocima od stakla ppzdrav

  9. boba grljusic
    26/01/2013 at 5:38 pm Permalink

    stoposto boemska ,neka je ,neka nje.

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.