Koliko sam puta ne znam više ni ja
u posljednjih nekoliko pustih ljeta
zbog tebe lutao, počesto pijan
i posvetio tebi bezbroj soneta
Možda ću opet, ne mogu da jamčim,
ako bi u meni nešto puklo,
u kišnoj noći po cestama mračnim
poći tamo gdje bi srce vuklo
Protiv razuma i sopstvene volje,
zbog igre mašte, vina i hormona,
zbog lažne nade da će biti bolje
glumiti osmijeh tužnoga klovna
Na kamenim nogama, u očima od stakla
donijet ću tebi zablude i sanje,
putevima koji vode ivicom pakla
vodiće me ljubav – više il` manje
Produžiću potom putem svoje tame
do neke krčme koja svu noć radi
da u društvu klošara i noćne dame
pronađem utjehu u dimu i nadi…
26/01/2013 at 9:57 am Permalink
Lijepo San, idu ti ove krčmarske i boemske, zadnja strofa mi je posebno lijepa, i ja sam volio birtije koje ne znaju za fajront 🙂 pozdrav San!
26/01/2013 at 10:25 am Permalink
Protiv razuma i sopstvene volje,
zbog igre mašte, vina i hormona,
zbog lažne nade da će biti bolje
glumiti osmijeh tužnoga klauna
Ovaj dio mi je poseban. Veliki pozdrav.
26/01/2013 at 10:34 am Permalink
kavanska, tuzni klaun, oci od stakla, motivi koje sam i sama koristila. zanimljivo je promatrati u tvojim stihovima kako se osjecaj blago transformira, iz mog razigranog dozivljaja vile sa staklenim, praznim, bezosjecajnim ocima u tvoju kafansku pricu osjetilne otupljenost i alkoholne cakline. odoh u neke druge sfere ali eto frisko mi je u sjecanju pa sam napisala usporedbu. rijeci su mocno oruzje.
dobra pjesma. mogu namirisati dim cigareta 🙂
26/01/2013 at 10:48 am Permalink
vodiće me ljubav – više il` manje
i ja mogu namirisati miris dima, upravo zapalio cigaretu
lijep jutro iliti dan želim
sfd
26/01/2013 at 1:37 pm Permalink
hormona- klauna/ samo bih ovdje našla potpuniju rimu mijenjajući riječ hormona. Mali kamičak rijeci na putu./
Volim kod tzv. prohodnih pjesama vazanog stiha da se odmah uliju u dušu, da teku ritmom koji ne zastajkuje, kao rijeka koju puštamo da slobodno teče, da nas cijele preplavi svojim značajem, ugođajem, izričajem. Ova pjesma je upravo takva. Osvoji te već prvim čitanjem. Lijep pozdrav Sani 🙂
26/01/2013 at 2:53 pm Permalink
pomalo sjetna, pomalo boemska,
svakako dojmljiva,
pozdrav Sani!
26/01/2013 at 3:57 pm Permalink
u pravu si Mare, mogao sam staviti homona – klovna sto ne bilo pogresno a bolje bi se rimovalo
ps hvala svima na citanju:)
26/01/2013 at 4:20 pm Permalink
na kamenim nogama i ocima od stakla ppzdrav
26/01/2013 at 5:38 pm Permalink
stoposto boemska ,neka je ,neka nje.