U dubokoj, gustoj šumi, postojala je jedna farma na kojoj su živjele životinje bez prisutnosti ljudi.

Bilo je tu mnoštvo pilića, mačaka, pasa, nojeva, žaba, purica…

No za sve što su životinje radile, pitale su Pile i Mačka.

Njih dvoje vodili  su brigu o čitavoj farmi. Odlučivali su o hrani, poslovima,

pa čak i o slobodnom vremenu. I svi su živjeli mirno i složno.

No ubrzo bio je unesen nemir u njihov mali životinjski svijet. Jednoga jutra

stigla je roda donoseći novost. Hitro je probudila cijelu farmu, da pokaže što je

pronašla. Bio je to tek rođeni dječačić. Roda objasni kako ga je ugledala na

rubu šume, umotanog u bijelu pelenu, jutros pri rutinskom traženju hrane.

Odlučila ga je spasiti od divljih životinja.

Dani su prolazili, a beba je rasla i rasla. Izgledala je kao obična beba, ali to nikako nije bila.

Kako je odrastala sa životinjama tako je naučila oponašati ih. Mala beba je

postala mali dječak. Pile i Mačak ponašali su se zaštitnički kao pravi roditelji,

zapovijedajući ostalim životinjama da krenu u pojačani lov. Zima je bila pred pragom.

Bila je to uistinu vraška zima. Vjetar je puhao pod perje, a snijeg je zameo čitavo

skrovište. Svi su bili gladni, a ponajviše dječak. Nitko se nije usudio krenuti na polje.

Ubrzo su nastale ljute prepirke i galama. Životinje su se pobunile protiv dječaka,

optužujući ga da on pojede najviše hrane. Pile i Mačak bili su nadglasani. U dječaku

se probudila strašna tuga. Da bi zaštitio svoje najdraže , odluči otići.

Slijedeće jutro životinje su primijetile da dječaka nema. Krivili su jedni druge, no

bilo je prekasno. Dječak je otišao zauvijek. Pile i Mačak zavukli su se u nastambu

i više nisu izlazili. Složnost je nestala u trenu.

Dječak je danima lutao hladnom šumom, gladan i žalostan. Stigao je do trošne

kućice, u kojoj je živio stari šumar. Nahranio je jadnog dječaka i prigrlio ga kao svojeg.

Iako se osjećao spašeno, dječak je tiho tugovao za prošlošću.

To su osjećale i životinje. Pile i Mačak ubrzo su oboljeli od same žalosti. Nitko nije

znao pomoći, pa roda krene u potragu za dječakom, jer je znala da je on jedini lijek

za ranjeno srce. Prošli su mjeseci, a Piletu i Mačku dani su bili odbrojani. Cijela

je farma krenula u potragu i sreća se nasmiješila. U šumi su naišli na starog šumara

i upitali za dječaka. On ih nesebično odvede k njemu. Dječak je iznenađeno grlio

životinje, oprostivši im za nepravdu. Rekoše mu da požuri u nastambu.

Kad su Pile i Mačak ugledali svojeg dječaka silno se obradovaše. Dječak ih nježno

zagrli i odahne.

Ubrzo su sretno šetali livadom, složno pjevajući.

Na proljeće dječak zamoli starog šumara da im pomogne zasaditi vrt,

 tako da svi imaju dovoljno hrane za iduću zimu.

I tako se složnost ponovno vratila na ovu malu farmu.

A pohlepa?

Pohlepu je zatrpao i ugušio lanjski snijeg, i sa njim se otopila.