U prijevodu vlastite misli
Osjećam da ću napisati nešto
Iz čitavog tog roja nabujale radosti
Kroz epopeju bivše prošlosti kao
Krajnjem ishodištu iskustva sjećanja
Tih dana što ostavljaju zavještanje
Ili jesi ili nisi
Svoj tlačitelj mazohista i glavni sudionik
U sreći zarad napisanog
Iznjedrenog nesuvislog poretka
Norme i nesuglasja podsvijesti
Ostvaren u kodu hermetizma
Savjesne logike osvještene prognane riječi
Što sama sebi ostvari put ostavljajući svog
Tvorca na leru kad formu zadovolji značenjem
Ispunjenim svijetom dekorativne riječi.
Pisanje
6 komentara za "Pisanje"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.
julija
22/05/2012 at 7:03 pm Permalink
Ostvaren u kodu hermetizma
Savjesne logike osvještene prognane riječi
Što sama sebi ostvari put ostavljajući svog
Tvorca na leru kad formu zadovolji značenjem
-Čudna je ta potreba čovjeka da svuda traži značenje, a značenje se i samo nameće ma koliko izraz bio hermetičan, svjesno zatvoren, duboko individualan. Pisanje je ipak aktivan odnos dviju svijesti; onoga koji piše i onoga koji čita i bez tog odnosa pisanje bi bilo kao crna rupa koja guta sve stvoreno, neostvareno, nedodirnuto tuđom mišlju, tuđim osjećajem. I nije toliko važno koliko se je spona teksta promijenila u avanturi čitanja, koliko je skrenula sa svoga izvora, nego što je na svom uviru polučila. Je li nečim obogatila svog konzumenta ili ga nije dotakla. Ti znaš da tvoje pjesme uvijek dotaknu. Lijepu noć želim Maharaja 🙂 🙂
23/05/2012 at 6:16 am Permalink
Osobno bih ovo nazvala poezijom u prozi i da je ostavljena kao prozni tekst bila bi mi pitkija. Na neki čudan način bez velike voljnosti mozak mi automatikom prepoznaju ono što je njemu bliskije pa se tako prepuštam čitanju i ove crtice. Do koje smo mjere tlačitelji sadisti, mazohisti ne istražujem, ali znam ako kroz riječi koje čitam ne osjetim povezanost znam da je napisano namijenjeno nekom drugom tko će smisao otkriti od prve. Pozdrav i 🙂 ostavljam
23/05/2012 at 7:04 am Permalink
Kroz labirint zakukuljenih misli ,ostavio si dojam čovjeka koji je ostavljen na mjestu na kojem se začahurio.
Ona koja ti pouno znači i koja se uz tvoju pomoć”oformila”, otišla je .
Možda nije mogla izdržati hermetičnost…
Dojmljiva pjesma!
23/05/2012 at 12:12 pm Permalink
Jaaaaaaaaaako zanimljivo. Jako.
LP
23/05/2012 at 1:50 pm Permalink
riječi kao dekoracija (bitno je neizrečeno, u nama)
25/05/2012 at 7:35 pm Permalink
Maharaja, znam kako ti je 🙂
Pjesma je interesantna i rekla bih da privlači neobičnom idejom … kao suočenje sam sa sobom, oči u oči s inspiracijom i snažnim pokretačem zbog kojeg se i latimo ‘pisanja’ …
Pozdrav !