Pisma su izdahnula

Neka pisma još uvijek imaju dušu, osluškujem njihov jecaj. Dodirom prstima po napuštenim slovima, osjećajem tjeskobe sam progonjena. Zašto je to tako moralo biti ? – tišina se zavlači između redova. Tražim opravdanje u posljednoj interpunkciji, dokaz nepobitne usamljenosti. Dalje me zavodi ništa. Papir zjapi prazan, a mogli smo još pisati nas. Povremeno se ispisanim riječima vraćam, mazohistički uživam u boli. Volim osjećaj prijatne žalosti. Saznanje kako sam voljela. Gubila. Vriskom molila za osjećaj pripadnosti.

Ljubavlju bivala ukradena sebi. Bila sam u tebi. Svijetla.

Odjednom sve ima nekog smisla, život me kurvinski zavodi. Prošlost sve manje proganja. Pisma su izdahnula. Tvoja tišina više me ne doziva, iako je sveprisutna. Zastrašujuća. Šulja se hodnicima nedorečenosti, kaplje iz zidova. Stvarnost je nepokolebljiva. Predvodnica ostatka moga vremena što preostalo je s ove strane zidova stamene šutnje. Pitam se da li ikada pomisliš koliko je ograničen moj udah, puls u njedrima ? Jednom će me odvesti dušmani tame. Gospodari moga pakla. Odavno ne vjerujem u zauvijek. I moja pisma imaju vijek trajanja.

*
Silence

7 komentara za "Pisma su izdahnula"

  1. Nevenka Pupek
    13/06/2012 at 6:56 am Permalink

    “Volim osjećaj prijatne žalosti.”
    jako dobro

  2. Marija
    13/06/2012 at 7:03 am Permalink

    Pisma su izdahnula. I to su učinila na nenametljiv, estetski snažan način. Uspjevaju analizirati i smjestiti vlastitu bol, pogledati u lice svojim avetima, krenuti putem iscjeljenja. Zid stamene šutnje bio je i onaj Berlinski. Ni grafiti nisu ostali. čini se da je i taj tvoj simbolički, literalni zid poljuljan u temeljima. Kada se uruši, hoće li maknuti svoju sjenu od sunca ili će otkriti duboki ponor? Pozdrav Perlaa. 🙂

  3. dinko1941
    13/06/2012 at 8:05 am Permalink

    Kao uvijek zadivljujuće su riječi složene u pjesmu koja ima samo tvoj vlastiti otisak. 🙂

  4. Jim Corbet
    13/06/2012 at 11:02 am Permalink

    Vriskom molila za osjećaj pripadnosti.

    Jako lijepo Perla, volim i ove tvoje pjesme u kojima nema rebara, ni ispod rebara, nema krvi ni organa i sve je nekako na tragu nježnosti i senzibilne ljepote, pozdrav Perla !

  5. lemi86
    13/06/2012 at 12:34 pm Permalink

    jako lepo blueperlaa…veliki pozdrav za tebe 🙂

  6. stefi
    13/06/2012 at 7:33 pm Permalink

    Odavno ne vjerujem u zauvijek. I moja pisma imaju vijek trajanja.
    Ma savršeno Blu.Sve ima vijek trajanja osim vremena.

  7. blueperlaa
    14/06/2012 at 8:00 am Permalink

    Zahvalna 🙂

    Ljudi, imajte lijep dan i uživajte u njemu !

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.