Pismo bratu-gazela posvećena Kamovu

Nisam ni zakoračio u život, a smrt mi pruža ruku.
Dok se sa životom borim, smrt mi pruža ruku.

Hoću li pobijediti ovaj život?
Hoću li poći za njom jer smrt mi pruža ruku.

Tjeram tu sjenu od sebe, ali teško je
Teško se je oduprijeti jer smrt mi pruža ruku.

Dani mi nestaju u sivilu
Prepuštam se tami, tonem, smrt mi pruža ruku.

Kamo će me odvesti? Gdje je odredište njeno?
Groznica me grli, a smrt mi pruža ruku.

Pišem posljednje riječi, pjesmu ostavljam
U oporuci ju darujem, dok smrt mi pruža ruku.

Venem, brate! Daleko sam od doma. Bojim se!
Zbogom! Moram poći! Evo, smrt mi pruža ruku.

SUZANA MARIĆ

4 komentara za "Pismo bratu-gazela posvećena Kamovu"

  1. Avatar photo
    Marija
    21/09/2021 at 6:08 am Permalink

    Bliska pjesnikovom životu.

  2. Avatar photo
    Aljoša
    21/09/2021 at 2:46 pm Permalink

    Pjesma teška baš kao i pjesnikova sudbina. Lijepa pjesma, Suzana 🙂

  3. Avatar photo
    Suzana Marić
    21/09/2021 at 8:00 pm Permalink

    Mare, zahvaljujem se na pažnji i komentaru 🙂

  4. Avatar photo
    Suzana Marić
    21/09/2021 at 8:01 pm Permalink

    Hvala ti najljepša, Aljoša !

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.