Nisam ni zakoračio u život, a smrt mi pruža ruku.
Dok se sa životom borim, smrt mi pruža ruku.
Hoću li pobijediti ovaj život?
Hoću li poći za njom jer smrt mi pruža ruku.
Tjeram tu sjenu od sebe, ali teško je
Teško se je oduprijeti jer smrt mi pruža ruku.
Dani mi nestaju u sivilu
Prepuštam se tami, tonem, smrt mi pruža ruku.
Kamo će me odvesti? Gdje je odredište njeno?
Groznica me grli, a smrt mi pruža ruku.
Pišem posljednje riječi, pjesmu ostavljam
U oporuci ju darujem, dok smrt mi pruža ruku.
Venem, brate! Daleko sam od doma. Bojim se!
Zbogom! Moram poći! Evo, smrt mi pruža ruku.
SUZANA MARIĆ
21/09/2021 at 6:08 am Permalink
Bliska pjesnikovom životu.
21/09/2021 at 2:46 pm Permalink
Pjesma teška baš kao i pjesnikova sudbina. Lijepa pjesma, Suzana 🙂
21/09/2021 at 8:00 pm Permalink
Mare, zahvaljujem se na pažnji i komentaru 🙂
21/09/2021 at 8:01 pm Permalink
Hvala ti najljepša, Aljoša !