Pismo … klaunovi

Čitam riječi nekih nepoznatih pjesnika, što pokreću maštu da stvara u glavi sliku. Prelijepu čini se. Da li je stvarno takva bila u njihovim mislima? Ili je moj mozak iskrivljeno ogledalo pa vidi ono čega nema. U njemu se ogledaju tuđe mašte, šepire poput gordih paunova. Napisah umalo klaunova. Smješkaju se tužno, možda ipak klaunovi, oni u izumiranju što statično stoje ili žongleri sa crnim frakom i bijelom maskom što ih u tren izmjeni. Osmijeh u gorčinu, gorčinu u vedri pogled. Čitam slova u odrazu očiju tvojih i ne vidim ništa doli livada zelenih. Lutam mislima po njima i čekam ljeto da makovi i preslice procvatu, uberem veseli stručak poljskog cvijeća. Izgubih se u prostranstvu dubokih očiju tvojih. Samo uzak pošljunčani put vodi me naprijed. Neka usne tvoje budu putokazi, neka ljube moja ogledala i sve krivine još bolje izobliče da vidim samo osmijehe i svijetlo i nijednu sjenu.

4 komentara za "Pismo … klaunovi"

  1. Jim Corbet
    31/01/2013 at 12:22 pm Permalink

    Lutam mislima po njima i čekam ljeto da makovi i preslice procvatu, uberem veseli stručak poljskog cvijeća

    lijepo Iluzija, priroda, misli i osjećaji utkani u proznu pjesmu, pozdrav !

  2. Marija
    Marija
    31/01/2013 at 1:04 pm Permalink

    Sigurno je da u svaku tuđu pjesmu, ako je iole osjetimo, unesemo dio vlastitih asocijacija. Dobro reče Jim. Pozdrav 🙂 🙂

  3. Sani
    Sani
    31/01/2013 at 5:27 pm Permalink

    lijepo! dobar uradak

    pozzzz

  4. songfordead
    31/01/2013 at 6:23 pm Permalink

    čovjek ima tisuću lica a samo jedno pokazuje onima koje ne poznaje
    ugodnu i veselu uz banane ti želim noć
    sfd

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.