Pjesma izrecitirana Andrei 19.3. nešto iza ponoći

19 svibnja 2012 Autor: 3 Kategorija: Uncategorized

Usna moja ljubi čaše
– uspomene nosi naše.

U njoj plešu tvoje oči,
prkoseći toj samoći.

Otkrivam ti svaku ranu,
kap si vode na mom dlanu.

Kraj mene kad mjesec drijema,
shvatim tek da tebe nema.

3 komentara za "Pjesma izrecitirana Andrei 19.3. nešto iza ponoći"

  1. Marija
    19/05/2012 at 10:04 am Permalink

    U četiri distiha otkrio si nam svu ljubav i samoću jedne besane, pijane noći kada se roje priviđenja, kada nas pohode uspomene, kada se sjećamo nečijih očiju jer one nose odraz srca u sebi pa se ranjavamo, a jedino društvo nam je onaj mangup na nebeskom svodu. Izraz je krajnje jednostavan, a krije cijeli snop osjećaja i čežnje. Lijep pozdrav Morph. 🙂

  2. boba grljusic
    19/05/2012 at 6:02 pm Permalink

    krasno priznanje

  3. dragica meyer
    19/05/2012 at 6:18 pm Permalink

    Iskreno i lepo 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.