Pjesma na čekanju

Nedovršena u ladici stojiš,

samo sjene u prolazu brojiš

dok čekaš neku misao sjetnu

i rimu da te napokon sretnu,

da te podignu iz ovog mraka,

da te obasja svjetlosti zraka.

 

Ali još duge proći će noći

da bi muzama pala u oči.

Toliko toga spremna si dati.

Možda tvoj pjesnik to jednom shvati.

Dok se troši za užitke druge

ti nad njim bdiješ, svela od tuge.

 

Ostati ćeš mu vjerna do kraja,

strpljiva, žedna vlastitog sjaja.

Bol kad mu satre korake brze,

stihom zagrabi njegove suze.

Uzalud neće biti sva žrtva

kad ga prigrliš napola mrtva.

 

 

 

4 komentara za "Pjesma na čekanju"

  1. Marija
    Marija
    30/08/2021 at 4:09 pm Permalink

    Sviđa mi se kako si ispjevala put pjesme do pjesnika, a onda napravila zaokret. Pjesma koja toliko čeka, mora ga izmožditi, ali sama zabljesne. 🙂

  2. koko
    30/08/2021 at 5:58 pm Permalink

    Iz radosti, tuge, sjete izviru riječi, stvaraju pjesmu. Ono između „dok se troši za užitke druge“ su dani kada ne mislimo na njih, kada ne navraćamo…ostavljene, zaboravljene. A one čekaju…strpljive i vjerne… u svakom slučaju, prave prijateljice koje uvijek nude zagrljaj i olakšanje. Draga, lijepa pjesma, strpljivoj na čekanju koja je ipak pružila i dobila zagrljaj. Lijepi pozdrav,Gabi!

  3. Mihaela
    Mihaela
    30/08/2021 at 7:03 pm Permalink

    Odnos pjesnika i pjesme teško može biti drukčiji. Nadahnuće, stvaranje, preispitivanje, brušenje stiha. 🙂

  4. gabi
    31/08/2021 at 9:25 am Permalink

    Marija, Koko, Mihaela, hvala vam na posjeti i lijepim riječima!
    Pozdrave šaljem!☺☺☺

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.