Znaš li zašto volim kišu?
Jer nikog nema na ulicama,
jer hodam sam bez srama.
Volim stabla dok se njišu!
Vidim konačno i svod,
nitko mi ne tjera pogled u pod.
Kapljice na tren svu bol izbrišu.
Jer nitko se ne brani od me krstom,
jer nitko ne upire u mene prstom.
O,da…Jako volim kišu.
Prezirem sva jutra,zoru.
Svjestan da je novi dan;
jasno ti je koliko volim san.
Vjeruj,nema soli u mom moru…
Tek da i mene dotakne sunca trak,
unosim se u lica kao manijak.
Plaču djeca,nariču…Ah,ljudski zboru…
Ali nitko tome se ne čudi;
(nakaza,zar ne?)to su ljudi!
O,da…Kako samo mrzim zoru.
Suzana Marić
julija
22/05/2012 at 6:52 pm Permalink
Morph, ušao si u psihu čovjeka koji ima nesreću da ljudi od njega okreću glavu, ne zato što je psihički unakažen jer to se na prvi pogled ne bi vidjelo, nego što svoju nevolju nosi na licu. Osamljenik koji tako voli prirodu – i noć.
A ipak žudi za trakom sunca.
Rijetko negdje pročitam toliko razočaranja i sarkazma kao da su teška iskustva formirala tvoj izraz. Lijepu noć ti želim i jednu vedru obojenu zoru 🙂
22/05/2012 at 6:55 pm Permalink
Nekad smo svi nakaze kad ne podnosimo nikoga, pa ni sebe
lep pozdrav Morphi 🙂
22/05/2012 at 9:32 pm Permalink
dobra pjesma
noć
SFD
23/05/2012 at 7:11 am Permalink
Ah , ljudi…
Kako krivi pogledi bodu.
Lijepa ti je pjesma,jako te razumijem.Vjeruj.
Ali ne odriči se jutra, dana, ljepote prirode.
Upri oči u prirodu koja ne zagleda ono što nije važno.
Nakze su oni što bi pogledima zgazili i tijelo i dušu!
Srdačan pozdrav!
23/05/2012 at 12:14 pm Permalink
Idu ti ovi crnjaci jako dobro.
Super napisano.
LP