Prsti od tinte, usne od vina,
osjećaji svici oko lampiona;
iz tamne dubine, iz modrih visina
zazvone misli kao zvona.
Trenuci su to samovanja,
već odavno dio mene,
vrijeme nekog pjesmovanja
što samo od sebe krene….
I teku želje, nada, čežnja
poput mjesečevih mijena,
pa sa vjetrom odu poput svežnja
sasušenog sijena…
Svijeće plam na izdisaju,
jedva još treperi,
blijedi se vosak skorio već
jutro je snu zatvorilo dveri,
u sjećanju osta tek poneka riječ.
Al` opet kroz vene nešto krene
kao nepresušna česma;
kao plod u utrobi žene
živi i rađa se pjesma…
julija
04/01/2013 at 4:36 pm Permalink
Prsti od tinte, usne od vina,
osjećaji svici oko lampiona;
iz tamne dubine, iz modrih visina
zazvone misli kao zvona.
super pjesma
prva strofa posebna
puno pozdrava
sfd
04/01/2013 at 5:23 pm Permalink
Ah ta pjesmovanja…Mene poklopi inspiracija kad je puni mjesec jer tada ne mogu spavati 🙂 Odlična pjesma pajdo, jedna od onih koje samo ti možeš napisati. Srdačan pozdrav!
04/01/2013 at 6:13 pm Permalink
Al` opet kroz vene nešto krene
kao nepresušna česma;
kao plod u utrobi žene
živi i rađa se pjesma…
Odlično Sani, lijepo si dočarao te neke trenutke prije nastanka pjesme, izdvojio sam strofu ali cijela je pjesma odlična i jaka u kontinuitetu, pozdrav !
04/01/2013 at 7:52 pm Permalink
Jako si dobro oslikao rađanje pjesme. Tako je nekako i kod mene. Vjerujem i kod mnogih;
vrijeme nekog pjesmovanja
što samo od sebe krene….
Veliki pozdrav Sani 😉 😀
04/01/2013 at 9:10 pm Permalink
Uh kako si to predivno srocio…..
I teku želje, nada, čežnja
poput mjesečevih mijena,
pa sa vjetrom odu poput svežnja
sasušenog sijena…
Predivno.
Stvano te uzitak citati….
Uvijek nesto posebno….
LP
05/01/2013 at 11:27 am Permalink
Jako, jako lepa pesma, kraj je poseban. Pozdrav Sani 🙂