Vjetar moje istine nosi,
pogleda mirise i ljubavi note,
tragove snova i uzdah ljepote.
Prema tebi ljube,
preko šuma,
polja,
ravnica i žita.
Ali znaj kad jednom te netko pita,
ja sam satkana radost u očima tvojim
od ruku neba,
od zvjezdanog traga.
I vječno ću te zvati moja draga,
zauvijek bit ćeš moja rosa.
I često mi se u misli
zaplete tvoja kosa,
tako nježna,
tako plava,
tako moja.
Al’ ta tvoja boja
kojom svjetli ti duša,
milo moje ponesi i u odaje odnesi,
gdje moja osobnost sluša,
te divne rapsodije tečnosti.
Pa ćemo u kamen uklesati vječnosti,
tamo negdje, tamo
na oltaru raja,
pored plamena
bez kraja.
katarinab
Suzana Marić
Mihaela
11/08/2012 at 5:28 pm Permalink
Tvoja muza je izvor tvog neiscrpnog vrela poezije. Nadahnuće je uvijek novo, javlja se u bezbrojnim varijacijama, dio je tvoga bića.
Ali znaj kad jednom te netko pita,
ja sam satkana radost u očima tvojim
od ruku neba,
od zvijezdanog traga.
-Veliki pozdrav Kristiane 🙂
11/08/2012 at 7:38 pm Permalink
lijepo,,zaludjen ljubavlju,,nista ljepse od ljubavi…
11/08/2012 at 10:26 pm Permalink
Još jedna tvoja ljepotica od pjesme tkana uzdasima zaljubljene duše, vrlo poetski i tečno, bravo Kristian, pozdrav !
12/08/2012 at 8:22 am Permalink
Ljubav, radost i sreca je tako snazna u tvojim pesmama, nema tuge i jada, divno!!!
Lep pozdrav Kristiane 🙂
07/10/2012 at 12:05 pm Permalink
pjesma napisana iz dubokog osjećaja u srcu…