Plamena i strastvena

Pogledom ravnice spaljivala.

Bila je kao Atila.

Ja kao njen bič.

Svake noći u suton jašući.

Ja sam zlato ljubio.

Nju sam obožavao.

Živio od dana do dana .

Sanjao za noći s njom.

Željan njenog plamena i zime u rukama

a tek cvijeća na usnama .

Palio sam vatre samo da se pojavi.

Gasio ih nisam.

Ta vatra iz mojih snova miran san dopuštala nije.

Makar da me spržila i dalje htio bih je.

Izgorio sam dosta puta zbog nje
previše me spalila ,ali ja sam za tu vatru spreman bio.

Počela je često dolazit i osjećat noći sa mnom.

Više nije bilo potrebe za snom .

Doslo je vrijeme kiša .

Ona se gubila .

Skliznula iz mog života kao kaplja s prozora.

Grubo sam se osjećao .

Ostavljen sam bio.

Vatru nisam vise palio.

Njene ruke nisam tražio..

3 komentara za "Plamena i strastvena"

  1. julija
    21/05/2017 at 9:47 pm Permalink

    Nestaju ljubavi. Sagore u sebi:)

    Helena, molim te, kod postavljanja teksta koristi opciju-Unesi oznaku više- na gornjoj alatnoj traci, druga s lijeva u vidu isprekidane crte. Gdje postaviš kursor, tamo će se prelomiti tekst i neće se kod objave preliti preko cijele naslovnice!

  2. Mihaela
    23/05/2017 at 6:22 am Permalink

    Spaljivati pogledom ravnice- asocira na užareno ljeto kada sve gori, ali i na strastven osjećaj:)

  3. Helena
    25/05/2017 at 12:45 pm Permalink

    Užareno ljeto i jako plameni pogled 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.