Ples Afrodite i Tanatosa

U noćima besanim ja sanjarim.
Snivam skrovitih dubina dragulje,
Prstima nemirnim usmjeravam dim,
Otkidam s neba sunčeve pahulje.

Magla sakriva moju stazu za Rim;
Eto me opet na putu krivulje.
Nesnosnog pitanja riječi još pamtim:
A zar nije moglo trajati dulje?

Ako, bosonog, ja otvorim oči,
Nemoj se plašiti osmijeha moga;
Drugi je ovdje da prkosi noći.

Ružu otkini za dragoga svoga,
Emocije otkrij tek u samoći
I od svijeta skrij svog jedinog boga.

6 komentara za "Ples Afrodite i Tanatosa"

  1. Pippo1906
    27/04/2012 at 5:39 pm Permalink

    Jako lijep sonet.
    Sviđa mi se.
    LP

  2. Marija
    27/04/2012 at 6:18 pm Permalink

    Ljubav i smrt, dvije najsnažnije sile svijeta. Njima ne bježimo iako bismo možda htjeli.
    “A zar nije moglo trajati dulje?” Sonet je skladan, izraz fin. Veliki pozdrav Morph 🙂

  3. Majino..
    27/04/2012 at 9:07 pm Permalink

    osjećajna, fina pjesma…

  4. dragica meyer
    27/04/2012 at 9:52 pm Permalink

    Magla skriva moju stazu za Rim;
    Eto me opet na putu krivulje….

    Svi putevi vode u Rim, metafora smrti
    Lep sonet Morphi. Pozdrav:))))

  5. stefi
    27/04/2012 at 9:54 pm Permalink

    Ako, bosonog, ja otvorim oči,
    Nemoj se plašiti osmijeha moga;
    Drugi je ovdje da prkosi noći.
    Odličan sonet.

  6. Marko Grubesic
    28/04/2012 at 12:24 pm Permalink

    Dobro napisano Morphi!Mislim da ti ni Pippi ne bi nasao zamjerku 🙂
    Pozdrav!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.