.Putovanje

 

 

Naše riječi prigušuju sjenke
I tek se nijemo njišu
U kakofoniji urbanog sivila.
Stoga u praznom kupeu zadnjeg vagona
B-o i ja uglavnom šutimo
Kao i fasade što listaju se
Kao ostarjele korice
Davno pročitanih knjiga
Sanjajući aromu jutarnje kave
Koja s primicanjem proplanaka
Konačno stiže.
———–
Ali se ne opuštam na vidiku spokoja
Proljetnih razglednica, već razmišljam
O prolaznosti ljeta, o nekom rujnu
I krpicama snijega što kasno kopne.
———–
Posve tiho stižemo
Iz paralelnog svijeta da nakratko
Malu morsku valu naselimo
Ili mi prijatelj B-o čita misli
Ili doista proviruje bijel poput školjke
Grad  jadranski, pa me naglo
prožima podsjećanje
Na prebrzo listanje godina, na plaže
Na jednu Talijanku s Lastova
S alabasterom njegovanih nogu.
Tada su snovi za njom
Ostali nepotrošivi kao ljepota algi.
————-
Naše riječi prigušuju sjenke
Što nijemo se njišu kao spirale
Plave vodene na pučini s koje mi maše
B-o i sa snopom UV zraka
Oko obrijane glave nešto govori
Ne razumijem ga, a on ne razumije
Moju tobožnju zagledanost u roman
Na čijoj je naslovnici riječ Kundera
Manje privlačna od talijanske
Prodavačice sladoleda na kojoj tražim
Oblik Evinog lista, mjerkam je
Bijelu i glatku kao stoljećima
Oblikovan žal.
———–
Ne znam jesu li naše riječi
Posve prigušile sjenke i valovi
Njene kose na mliječnom putu
S kojeg je cijelu noć po svilenoj koži
Njenoga sna lilo mjesečevo srebro
Dok smo u praznom kupeu
Zadnjeg vagona B-o, ja i studentska soba
Po tko zna koji put po redu
Pred ispit umorni usnuli.

8 komentara za ".Putovanje"

  1. roverroverled
    roverroverled
    16/05/2018 at 7:55 am Permalink

    Predivna kompozicija Mirko, pogotovo ako je ta knjiga od Kundere u tvojim rukama bila ” Nepodnošljiva lakoća postojanja ” sve u svemu veoma posebna poezija izlazi iz tvoga pera. Veliki pozdrav.

  2. boba grljusic
    boba grljusic
    16/05/2018 at 7:56 am Permalink

    Prekrasna mirna plovidba samo ti znaš ovako majstorski uviti čežnju u riječ !
    pozdrav tebi

  3. salke
    salke
    16/05/2018 at 9:59 am Permalink

    Ne listaju se tvoji stihovi nego upijaju svaku riječ i pretvaraju u slike, osjećaje mile o godinama študentskim. Zanimljivo je postavljanje Kundere i divovske ljepote, nekako me navodi na razmišljanje o privlačnosti kao i dubinama pisca. Predivno!

    Veliki pozdrav tebi!

  4. Krebs
    16/05/2018 at 11:37 am Permalink

    Braaavo i moj naklon ti , Mirko!! LP

  5. Suzana Marić
    Suzana Marić
    16/05/2018 at 6:25 pm Permalink

    Kad riječi stvore sliku pred očima i uvuku se u uho poput divne melodije,ne prostaje drugo nego pjesniku uputiti čestitku! LP,Mirko 🙂

  6. Murtulica
    Murtulica
    16/05/2018 at 8:51 pm Permalink

    ” Ne znam jesu li naše riječi
    Posve prigušile sjenke i valovi
    Njene kose na mliječnom putu
    S kojeg je cijelu noć po svilenoj koži
    Njenoga sna lilo mjesečevo srebro
    Dok smo u praznom kupeu
    Zadnjeg vagona B-o, ja i studentska soba
    Po tko zna koji put po redu
    Pred ispit umorni usnuli.”

    VP, Mirko!

  7. branka
    branka
    16/05/2018 at 9:35 pm Permalink

    Teško dostižna poezija. Nevjerojatno sjajno.

  8. mirko1
    mirko1
    20/05/2018 at 12:03 pm Permalink

    Hvala na posjeti i pažnji
    Lean,
    Boba,
    salke,
    Krebs,
    Murtulica,
    branka

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.