S mjesta gdje osama guta
već sita i presita
odlukom do utočišta
kroz mrak
oko joj zna put
broji koraka sedam
i nježno tiče vrata
da ne zacvile
spušta tijelo
u meko ga svija
ruke plete
da obuzda svoje nemire
i mirno putuje
putuje u
stvarno-nestvarno
17/03/2012 at 12:12 pm Permalink
Boba, uživam u ovakvim pjesmama. Efektna, čista, bez “viška” riječi. Poetska nota jako ugrađena u (po meni) odlične verse.
Veliki pozdrav i ugodan dan ti želim!
17/03/2012 at 1:10 pm Permalink
Zadivljuje ta tvoja sposobnost da od životnog trenutka, misli koja projuri glavom stvoriš zbivanje i stih.Osama, koja zna napamet kuda se kreće, kojoj je okruženje toliko poznato da će ga prijeći i zatvorenih očiju, tone u sebe, u svoj stvarni i sanjani svijet.
“S mjesta gdje osamu guta
sita i presita”
Pjesma me sjetila na neke žene koje žive same u pustom, napuštenom selu kao jedine žiteljice, okrenute sebi i u sebe.
Čestitam Boba: 🙂
17/03/2012 at 6:05 pm Permalink
LIJEPA PJESMA
spušta tijelo
u meko ga svija
ruke plete
da obuzda svoje nemire
i mirno putuje
putuje u
stvarno-nestvarno
pozdrav
sfd
17/03/2012 at 6:18 pm Permalink
Pridružujem se čestitkama, pozdrav Boba!
17/03/2012 at 8:27 pm Permalink
hvala Vam svima ,prijatelji po peru
b.