Koliko je čovjeku
potrebno sreće?
Mjeri li se ona osmjesima?
Zašto kod drugih,
kad vide taj osmjeh
postoji želja da ugase ga?
Nije li bitak naših
života, radost i
sreća što postojimo?
Nije li želja
svakog żivog bića
živjeti sreću
s drugim ljudima?
Često se pitam,
odakle laži, zloba
i glupost dolaze?
Na Svijetu za
svakog ponešto
ima, sam život
ti pruža odgovore.
Dajmo onda svakom slobodu,
da živi, da radi,
da stvara, i sni.
Dajmo svakom da zapali iskru,
u borbi sa tamom
da uvijek pobijedi.
Aljoša
20/07/2017 at 8:20 am Permalink
Danijela, hvala ti za pjesmu… koja i lepršavo i sjajno i dubinski pravi rez točno preko čovjekovog duha. Eto kako neke osobe, neki ljudi, neki pjesnički svjetionici još zasvijetle u dobro poodmakloj noći čovječanstva. Kad bismo se samo korak vratili sebi i vrijednostima koje smo satrali uzaludnostima – gdje bismo bili…!!!??? Zapravo bili bismo malo više ljudi.
Veliki pozdrav:)
20/07/2017 at 11:54 am Permalink
Mirko, puno Vam hvala, lijepi pozdrav