Čekao sam te sinoć opet
na našem starom mjestu.
Sjedio sam na klupi ispod žalosne vrbe
i osluškivao kišu kako po lišću rominja.
Nisam imao kišobran ali ne mari,
nije ga imala ni vrba.
Ne, nismo bili ljuti!
Tugovali smo samo onako u duetu.
Znao sam da nećeš doći
ali sam ipak posmatrao pješčanu stazu,
škrtim sjajem ulične svjetiljke obasjanu.
Jednom sam se pošteno prenuo
kada je stazom prošla djevojka
sa crvenim kišobranom.
Imala je dugu smeđu kosu
i neodoljivo je podsjećala na tebe.
A možda sam si to samo umislio.
Kratkotrajna zabluda u kišnoj noći!
Vratio sam se kasno kući sav mokar i promrzao.
Naravno da me to nije smetalo,
bitno je da sam bio tamo.
I na jesen ću tamo ići i sjediti pod granama golim.
Izigravat ću čudaka i tugovati s vrbom našom
sve dok te jednom ne prebolim.
Marija
Suzana Marić
23/08/2012 at 5:24 am Permalink
Blaga tuga s iskricom humora. Srce nije mrtvo, ono osjeća i živi puninu života. Mi definitivno nismo rođeni za nirvanu. Dobro ti rano jutro Marko 🙂
23/08/2012 at 5:25 am Permalink
Prekrasna pjesma, to je duboka ljubav i ona se nikad neće preboljeti, ostaju tragovi, pomalo blijede al ostaju… 🙂
23/08/2012 at 6:49 am Permalink
Jednom sam žalosnu vrbu opisala kao ‘obješeno stalo’ – simbol za tugu. Marko, jako lijepo se upravo taj simbol uklapa u tvoju pjesmu i posebno je dojmljiva prva slika. Želimo preboljeti pa se nerijetko mučimo i vraćamo na ‘naše staro mjesto’ … vjerujem da se mnogi mogu pronaći u ideji tvoje pjesme bliskih emocija. Crveni kišobran je sjajno odabran detalj … kao da njime želiš razbiti sivilo …
Veliki pozdrav !
23/08/2012 at 10:52 am Permalink
Posebno lijepa pjesma, ustrajanost i u tuzi, nada koja kao da nema uporište,sjajna pjesma !
23/08/2012 at 12:48 pm Permalink
”I na jesen ću tamo ići i sjediti pod granama golim.
Izigravat ću čudaka i tugovati sa vrbom našom
sve dok te jednom ne prebolim.”
lijepa sanjarska pjesma, sa puno detalja
puno pozdrava
sfd
23/08/2012 at 6:10 pm Permalink
Našao si pravo rješenje, ne bježiš od sjećanja.
Suočen s tugom gledat ćeš je okom u oko dok ne popusti.
Pozdrav Marko!
23/08/2012 at 7:05 pm Permalink
Hvala mojim vjernim čitateljima 🙂
Srdačno vas pozdravljam!
23/08/2012 at 7:45 pm Permalink
“Nisam imao kišobran ali ne mari,
nije ga imala ni vrba.”
svođa mi se jednostavnost u itričaju ,lijepo Marko
23/08/2012 at 9:00 pm Permalink
mnogo tuge i ceznje i spoznaje da cekas uzalud.( znao sam da neces doci ) lijepa poredba da i vrba tuguje i ne treba kisobran. ima i doza humora i kap vedrine ( crveni kisobran da nije ona ) sve zajedno vrlo ugodno za citat. pozdrav
24/08/2012 at 6:45 pm Permalink
Boba,Enediel ; jedno veliko hvala i srdačan pozdrav!