Pod žalosnom vrbom

Čekao sam te sinoć opet
na našem starom mjestu.
Sjedio sam na  klupi ispod žalosne vrbe
i osluškivao kišu kako po lišću rominja.
Nisam imao kišobran ali ne mari,
nije ga imala ni vrba.

Ne, nismo bili ljuti!

Tugovali smo samo onako u duetu.
Znao sam da nećeš doći
ali sam ipak posmatrao pješčanu stazu,
škrtim sjajem ulične svjetiljke obasjanu.
Jednom sam se pošteno prenuo
kada je stazom prošla djevojka
sa crvenim kišobranom.

Imala je dugu smeđu kosu

i neodoljivo je podsjećala na tebe.
A možda sam si to samo umislio.
Kratkotrajna zabluda u kišnoj noći!
Vratio sam se kasno kući sav mokar i promrzao.
Naravno da me to nije smetalo,
bitno je da sam bio tamo.

I na jesen ću tamo ići i sjediti pod granama golim.
Izigravat ću čudaka i tugovati s vrbom našom
sve dok te jednom ne prebolim.

10 komentara za "Pod žalosnom vrbom"

  1. Marija
    23/08/2012 at 5:24 am Permalink

    Blaga tuga s iskricom humora. Srce nije mrtvo, ono osjeća i živi puninu života. Mi definitivno nismo rođeni za nirvanu. Dobro ti rano jutro Marko 🙂

  2. dinko1941
    23/08/2012 at 5:25 am Permalink

    Prekrasna pjesma, to je duboka ljubav i ona se nikad neće preboljeti, ostaju tragovi, pomalo blijede al ostaju… 🙂

  3. blueperlaa
    23/08/2012 at 6:49 am Permalink

    Jednom sam žalosnu vrbu opisala kao ‘obješeno stalo’ – simbol za tugu. Marko, jako lijepo se upravo taj simbol uklapa u tvoju pjesmu i posebno je dojmljiva prva slika. Želimo preboljeti pa se nerijetko mučimo i vraćamo na ‘naše staro mjesto’ … vjerujem da se mnogi mogu pronaći u ideji tvoje pjesme bliskih emocija. Crveni kišobran je sjajno odabran detalj … kao da njime želiš razbiti sivilo …

    Veliki pozdrav !

  4. Jim Corbet
    23/08/2012 at 10:52 am Permalink

    Posebno lijepa pjesma, ustrajanost i u tuzi, nada koja kao da nema uporište,sjajna pjesma !

  5. songfordead
    23/08/2012 at 12:48 pm Permalink

    ”I na jesen ću tamo ići i sjediti pod granama golim.
    Izigravat ću čudaka i tugovati sa vrbom našom
    sve dok te jednom ne prebolim.”

    lijepa sanjarska pjesma, sa puno detalja
    puno pozdrava
    sfd

  6. marissa
    23/08/2012 at 6:10 pm Permalink

    Našao si pravo rješenje, ne bježiš od sjećanja.
    Suočen s tugom gledat ćeš je okom u oko dok ne popusti.
    Pozdrav Marko!

  7. Marko Grubesic
    23/08/2012 at 7:05 pm Permalink

    Hvala mojim vjernim čitateljima 🙂
    Srdačno vas pozdravljam!

  8. boba grljusic
    23/08/2012 at 7:45 pm Permalink

    “Nisam imao kišobran ali ne mari,
    nije ga imala ni vrba.”
    svođa mi se jednostavnost u itričaju ,lijepo Marko

  9. ENEDIEL
    23/08/2012 at 9:00 pm Permalink

    mnogo tuge i ceznje i spoznaje da cekas uzalud.( znao sam da neces doci ) lijepa poredba da i vrba tuguje i ne treba kisobran. ima i doza humora i kap vedrine ( crveni kisobran da nije ona ) sve zajedno vrlo ugodno za citat. pozdrav

  10. Marko Grubesic
    24/08/2012 at 6:45 pm Permalink

    Boba,Enediel ; jedno veliko hvala i srdačan pozdrav!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.