Noćas zvijezde bijahu veće.
Čak su neke promijenile oblik.
Slušala sam njegov šapat.
Primaknuo se posve mojoj čežnji.
Nisam zatreptala.
Bila sam sretno skamenjena na platnu njegovih misli.
U nekom ušuljanom trenu… čak i u suzama.
Poljubila sam njihovu bol.
I njihovu sreću.
Poljubila sam svaki dio njihovog toka
i ušće,
pritoke,
izvore.
Ne znam koliko je osjetio moje obale.
Što je pronašao na kišnim stazama.
Što se uopće može i osjetiti kad se proljeće prospe,
kad se rasuje kao rosa iz kamelije?!
Suviše je bilo disati.
U njegovim se modrinama moglo plivati.
Zvučati poput ljetnog pljuska.
Sklupčao se u miris moga srca.
Tik do notnog zapisa duše.
I bio je svjetlo.
I da, vidio je moje!
katarinab
Marija
Suzana Marić
Tonka
03/12/2016 at 7:58 am Permalink
Vidio je istinu i onaj treptaj koji ima sve note iskrene ljubavi.
Ponovo je oživio, uz veće zvijezde, uz tvoje iskrene riječi, uz tonove vječnosti.
Uvijek će postojati i uvijek je bilo…
Moja jedina Vilo.
Ztvam.
03/12/2016 at 9:04 am Permalink
Eto davnih čitatelja…mogla sam si i misliti da ćeš ti biti tu. Iako nisam vidjela da si objavio išta u zadnje vrijeme…ja se odlučila nakratko samo pojaviti da vidim kako dišu pjesnici…dugo je vremena prošlo…
nadam se da si dobro,dragi Pippo. Hvala na lijepim riječima,kao i uvijek.
Vila
03/12/2016 at 10:14 am Permalink
Uvijek sam te doživljavao kao osvježenje na portalu. To osvježenje se u punom sjaju razlilo na stranicama tvoje knjige poezije, koja je, dok sam je držao u rukama, u punom kapacitetu potvrdila moje mišljenje, obogatila moje dojmove. Vjerojatno će se složiti autori na portalu da ih je svaki tvoj novi pjesnički uradak krijepio na poseban, nesvakidašnji način jer se svatko tko pozna tvoje tople, tihe elegične sjete i nemirne zapitanosti kako nad čudom ljubavi tako i nad zagonetkama i tajnama života i sudbine, ogrijao na čarobnim i nedokučivim vatrama tvoje poezije.
VP, Pjesnikinjo:)
03/12/2016 at 10:29 am Permalink
Hvala ti,Mirko…od srca najtoplije. Lijepo je opet osjetiti da te netko čita,da se mogu dijelovi duše preliti u riječi i da se nađe na ovome svijetu netko tko ipak može šetati istim stazama. Tu sam ja,uvijek negdje u prikrajku…pogledam s vremena na vrijeme tko se skriva u portalu ovih Očaranih…voljela bih da mogu češće sudjelovati u praćenju svih uradaka,jer ima ih tako puno dirljivih i vrijednih pažnje.
I hvala za svaku Misao koju si mi poslao.:)
Veliki i topao vilinski pozdrav!
03/12/2016 at 10:37 am Permalink
Uletjela mi tvoja pjesma baš u ogromnoj gužvi, ali, eto, može se zastati i na trenutak odmoriti uz lijepu riječ:)
03/12/2016 at 1:31 pm Permalink
Hvala, draga Marija…imam i ja potrebu za trenutcima kad se mogu odmoriti na nečijim riječima, a ovaj portal (zahvaljujući tebi) je takvo mjesto. Veliki pozdrav ti šaljem…:)
03/12/2016 at 4:34 pm Permalink
Vila, zadivila si me svojim pjesničkim izričajem. Pravo osvježenje i hrana mojoj duši. Vidio je on svjetlo, ali i ja vidim svjetlo koje će svijetliti ovim Portalom. Bravo!
” bio je svjetlo.
I da, vidio je moje!”
Veliki pozdrav i lijepu večer ti želim! 🙂
03/12/2016 at 4:53 pm Permalink
Prekrasna pjesma.
Lijep pozdrav Vilo 🙂
03/12/2016 at 7:47 pm Permalink
” bio je svjetlo.
I da, vidio je moje!”
Kud ćeš veće sreće od ove !!
pozdrav tebi
03/12/2016 at 8:42 pm Permalink
Hvala vam dragi moji prijatelji po peru na divnim riječima…ohrabrujuće nakon puno vremena. Biti svjetlo i vidjeti u nekome svjetlo je najdivniji osjećaj.:) ugodne pjesničke trenutke vam želi Vila!
04/12/2016 at 5:14 pm Permalink
Jako lijepo Vilo,pjesma sva protkana od ljubavi,sjećam se kako sam ti jednom davno skrenuo pozornost da ti u inače lijepim pjesmama ponekad fali naglašene emocije no to nije slučaj i sa ovom pjesmom,kapa do poda za ovo,pozdrav 🙂
04/12/2016 at 7:07 pm Permalink
Pridružujem se lijepim komentarima, za ovu prekrasnu pjesmu!
LP, Vilo 🙂
08/12/2016 at 8:10 am Permalink
Uživala sam čitati te
LP
29/03/2017 at 8:22 pm Permalink
Posebna
Zagonetna
Vise misli u jednom oblaku nocenja
Trenutak svjetlosnih umica
Mentol bombon
19/04/2019 at 11:37 pm Permalink
i vidio je moje
mentol bombon
06/06/2020 at 11:03 pm Permalink
i opet ja