Poezija tijela

Dok bi tišina plela svoje niti,
ja pogledom bih pisala ti misli,
rukom tvojom šaputala svoje.

Nagost tebe moja strast bi bila;
jezikom da oslikam ti stomak,
grudima do bedara kliznem.

Mjesec bi svjedokom bio,
da uzdahom bi tak’o moju žudnju,
što usanama i dahom dodiruje ti vrelo.

Dok svirala bi glazba,
u pozadini svijesti,
tijelom bi sricala stihove po tebi.

4 komentara za "Poezija tijela"

  1. Marko Grubesic
    Marko Grubesic
    09/09/2017 at 9:49 pm Permalink

    Čista i nepatvorena putenost; cijela pjesma odiše nježnošću.
    Lijep pozdrav!

  2. boba grljusic
    boba grljusic
    10/09/2017 at 9:10 am Permalink

    nježnost , lijepo kao nježnost.
    pozdrav tebi

  3. branka
    11/09/2017 at 3:03 pm Permalink

    Napokon! Nedostajala si. Čarobno, intimno, mekano, oslobađajuće. Pozdrav!

  4. sibila
    17/09/2017 at 4:58 pm Permalink

    Lp Marko,
    Lp Mihaela
    i tebi draga Branka…lijepo je znati da sam nedostajala. <3
    Hvala vam svima na čitanju. 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.