Oni koji se vole žive od međusobnog darivanja i praštanja
tvoj blagi glas s osmijehom struji u mojim mislima:
Privijam se i pjevam
malena, titrava i rasplinuta
kroz nježan splet vibracije
krila, dodira i šapata
u visini kruništa od krijesa
i duge rasprsle u zjeni
na pučini uzbibanih valova
s rukopisom na dlanu srca –
bila sam najdraža učenica tvoje ljubavi –
još uvijek se njišem i sanjarim s tobom
zaogrnuta plaštom blistavog mirisa boja
s cvjetnog ruha prljeća rasulog u duši
na koraku dugog puta s tisuću svitanja
pod svilnim zracima sunca i cvrkuta ptica
dok smo preplitali riječi i poljupce u medaljon
najljepših trenutaka za pjev na usnama …
Zdenka Kirin iz proznopoetskog ciklusa “Zov daljina”
Lav
Suzana Marić
julija
13/01/2013 at 7:09 am Permalink
u visini krunista od krijesa
i duge rasprsle u zjeni
Divno receno. Pozdrav 🙂
13/01/2013 at 7:40 am Permalink
Primljena ljubav ostaje čak i kada ode. Lijep pozdrav 🙂
13/01/2013 at 8:34 am Permalink
Ti si zbilja jedna, posebna, nježna duša, sa pjesmom svojom razotkrivena 🙂
14/01/2013 at 11:28 pm Permalink
Hvala dragici meyer, Mariji i dinku 1941 na čitanju i komentaru več kako je tko doživio ovu moju pjesmu. Mariji poručujem da je ljubav trajni i nepotrošiv imetak radovanja u cijelom vijeku žene i muškarca …a dinku 1941 uz zahvalu šaljem i pusu. Ako želimo biti autentični, moramo se razotkrivati i braniti svoju nježnost i ranjivost uronom u snagu ljepote i ljubavi.