Pohod babe Morane

Fijuće vjetar ponoćni

Križeve u kolo vrtloži

Kroz zakračunate dveri

 Glas sablasti se množi

 

Stepenište prihranjeno truležom

 Probio se tek obični drač

 Buja, šamara, lamaće

 Jezikom zlosutnim kao mač

 

 Na odru, u središtu svijeta

Ožiljeni leš stao je rasti

Zamuknuo tjelesni sat

Ruža života prestala je cvasti

 

 U strogost posmrtne postelje

Kroz ključanicu nepozvana uđe

 Bijela baba, dugoprsta Morana

Dotiče, jao! Prisvaja nešto tuđe

 

Podlu, vranu noć odsedlala

Ukraden pokojnikov krotki dah

Prema vječnosti!- vrisne Morana

U svečanom galopu odlazi i život plah

 

Javor tople boje rubina

Suzama osmrtnicu piše

U podzemnoj grobnici, nevoljko

Slatkom će krvlju da zamiriše

 

 Fijuće vjetar ponoćni

Križeve u kolo vrtloži

Kroz zakračunate dveri

 Zavija živost dlaka na koži

 

 

 

  • U slavenskoj mitologiji Morana je boginja smrti i zime

 

 

 

5 komentara za "Pohod babe Morane"

  1. ENEDIEL
    22/05/2013 at 8:01 pm Permalink

    naježih se ,pozdrav

  2. julija
    22/05/2013 at 8:10 pm Permalink

    lamaće- stavila bih lomata
    Rider, osupnula me ova poema. Pretvorila si ju u priču nabijenu emocijom, odvela nas u Moranin svijet u kojem ona vlada ne samo nad ljudima, nego nad svime što živi. Atmosfera jeze, truleži i mraka, vrijeme raspadanja prikazala si uvjerljivo tako da “Zavija živost dlaka na koži”.
    Čestitam 🙂

  3. easy rider
    22/05/2013 at 8:50 pm Permalink

    Enediel, Marija- ova pjesma me danima proganjala…nikako nisam bila zadovoljna u cijelosti. Izgleda da se trud uistinu isplati!

    Good night to you!

  4. Marija
    22/05/2013 at 8:55 pm Permalink

    Uvijek je dobro pustiti je da odleži nekoliko dana. Ova se pamti 🙂

  5. Aljoša
    23/05/2013 at 8:32 am Permalink

    Baba Morana je “strašna”, hoću reći izvrsna, drugačija i originalna.
    Pozdrav Veliki 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.