Pohvala požudi

Nekoliko posljednjih godina moga života, umačem u tintu. Ne pišem oduvijek, ne znam hoću li se po papiru rasipati zauvijek. Neopterećena, nedorečena, nastrana u želji da odlomim komad sebe. Suočena sa zavodljivim licem poezije, privučena lirikom. Razočarana ponekad s maskom i cijenom slatke deluzije; kada svijet pjesništva puže na koljenima, klanja se utvarama neprofesionalne manipulacije. Zastrašujuća posjekotina realnosti. Ponekad jednostavno zjapi otvorena i gnojna, te tvori nimalo lijepu sliku stvarnosti. Ne bave se pisanjem samo oni koji se podaju riječima, zaljubljeni.

Začudno i sama postajem dio biranih rečenica kao da sam ovdje oduvijek pripadala gradeći sobu od papira. Unutar nje rado ostajem u tišini, no zov znatiželje mami me na staze kojima kroče istomišljenici. Hoću li zalutati u tunelu licemjerja, zaslijepljena svjetlom što ne pripada meni ili ću i dalje tragati za riječima s kojima divlje vodim ljubav? Primam u sebe tvrda pitanja, obilježena interpunkcijama. Mirišem varljivu strast. Požudu. Obmanu moga vremena jer i nadahnuće ima vijek trajanja ili me svijest o lažnosti pripadanja poeziji u kojoj nisam odmjerena, pažljiva;  grubo na marginu istine gura? Što uistinu nudi Pohvala požudi krije se u zatvorenom prostoru moga srca.

Danas razgrćem zastore na očima i gledam šarolik svijet oko sebe; ne slijepa. Čujem zvukove škrguta zubi, gladna riječi. Skidam lokot s usana i progovaram o svojim kostima. Novim svitanjem znat ću gdje je moje mjesto i povući se kao sjena ili ću odjenuti Onu golu sebe koja i dalje nešto stvara. Lijepi riječi u mozaik vremena u kojem je prisutna. Život nije samo jeftina ili precijenjena kurva, niti je pisana riječ svačija marioneta. Kičmu ne dam nikome. Odabranima nudim pogled na bedra, a Srce čuvam za Njegova usta. Za Njega želim biti lijepa. Razvratna i bludna, u pripadnosti iskonu muškosti.

Obilježila sam put vlastitim prolivenim kapima žudnje i kročim sitnim korakom ususret čitateljima, vlažna i uzbuđena, no ispod krinke snažnih riječi zauvijek ostajem obična. Žena koja piše slatkoću zanosa, vrtloge strasti; obljubljena emocijama. Jutros su mi usne zahvalne, oči tople, a miris moje Žene ugodan. Osjećam se dobro, očarana životom. Tragam za nekim novim riječima kojima želim uokviriti dobru emociju, jer bez pera u mojim prstima ne bih bila ispunjena. Ljubav prema pisanoj riječi neporecivo je snažna. Kada mi prilazi noć i tišina me ljubi, kada se jutro sneno proteže u postelji, a dan nagoviješta otkucaj života koji imam; pišem. Ostavljam mali trag svoga jastva.

*
Silence

6 komentara za "Pohvala požudi"

  1. Marko Grubesic
    01/05/2013 at 7:51 am Permalink

    Lijepo perlice…I samo hrabro na putu čiji je cilj nepoznat 🙂
    Lijep pozdrav!

  2. Aljoša
    01/05/2013 at 9:31 am Permalink

    Perla, i dalje tragaj za novim riječima kojima ćeš opisati emocije.
    Baš si ovo dobro opisala.

    Pozdrav Veliki 🙂

  3. Jim Corbet
    01/05/2013 at 10:29 am Permalink

    Kičmu ne dam nikome.

    haha,ovo mi je najjače, vrlo lijepo i jasno rečeno, čitajući mi je baš odjeknulo,jako dobro, pozdrav Perla!

  4. Nedovršena
    02/05/2013 at 11:47 am Permalink

    piši…čitamo te 🙂

  5. songfordead
    02/05/2013 at 8:12 pm Permalink

    Goga ako se i ”zaljubiš” i nađeš nekoga tko će biti tvoja zvijezda u noći i dalje ćeš pisati na sebi svojstven, prepoznatljiv način, i pero i tinta mneće nestati nego se jedino preo može izlizati a tinta potrošiti i zamijenit ćeš drugim ali i dalje će ”biti svoja i posebna
    ugodnu noć želim

  6. blueperlaa
    05/05/2013 at 5:22 pm Permalink

    Hvala svima na čitanju 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.