Poklon

Jednom će Sunce
sagorit’ svoj dan.
Jednom će nebo
zapisat’ moj san.
Tijelom će tada
zavladati mir.
Sve boli i tuge
odnijet’ će vir.
Duboko u Zemlju
zakopat’ ću jad.
Osmjeh svu tugu
prekrit’ će tad.
Srce će dobit’
ljubav na dar.
Duši uz oprost,
sav mir
bit’ će dan.
Cijelim svojim bićem
zasjat’ ću ja.
Svu ljepotu
svijetu, poklonit’ ću tad.

6 komentara za "Poklon"

  1. boba grljusic
    17/07/2017 at 10:01 am Permalink

    Bit će to prekrasan dan !
    optimizam vrca ,neka ga
    pozdrav

  2. danijela
    17/07/2017 at 11:21 am Permalink

    hvala

  3. branka
    17/07/2017 at 11:39 am Permalink

    Odavno ti svitu poklanjaš svoju lipotu. Samo šta je svit prokleto misto… Bilo i bit će.

  4. danijela
    17/07/2017 at 11:48 am Permalink

    Fala ti Branka

  5. mirko1
    17/07/2017 at 1:07 pm Permalink

    Trepet pjesme me dotaknuo i istoga trena se sjetih velikog Koromana koji kaže: “Umiru planine, bilje, zrak u okolici. Umrijet će bliža i dalja, pa i najdalja nebeska tijela. Umrijet će ljudsko djelo, prostor, vrijeme. N koncu, jer umire sve, umrijet će i – smrt. Besmrtno je samo… (što?)”

    Lijepa pjesma.
    Pozdrav, danijela

  6. danijela
    17/07/2017 at 5:21 pm Permalink

    Da sve nestaje, umire, umjetnost i pojedina djela traju. Njima se divimo, njih cijenimo iz generacije u generaciju.
    Ona svakako spadaju u kategoriju besmrtnosti, ali po meni, najjača kategorija, koja odzvanja Svemirom, je čovjekova ljudskost.
    Hvala Mirko na komentaru i čitanju, čast mi je.

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.