Rastopljena misao što se cijedi obalama
probuđene rijeke snova,
budi vatrene čežnje mojih laskavih stihova,
opet u proljeću
kada cvijetovi trešanja podsjećaju na tvoje nježne dodire.
I kad u daljinama se nazire, ljubavi trag, one tvoje ne tako davne.
Posegnem rukom prema plavetnilu života,
ne bih li dohvatio tračak obećanja,
što su ga vjetrovi sa istoka
donijeli u moje žudljive dvore istine.
I tada se ponovo krvlju zaklinjem pred voditeljima svijeta,
da si ti,
poklonjeni uzdah savršenstva.
katarinab
Suzana Marić
Mihaela
12/04/2012 at 12:22 pm Permalink
divan uzdah
svidjela mi se pjesma akroz:):)
pozdrav
12/04/2012 at 2:56 pm Permalink
Lijepa izjava ljubavi Pippo. Jednako dobro vladaš slobodnim i vezanim stihom. Sviđa mi se sintagma- voditelji svijeta. 🙂 🙂
12/04/2012 at 4:07 pm Permalink
I tada se ponovo krvlju zaklinjem pred voditeljima svijeta,
da si ti,
poklonjeni uzdah savršenstva.
baš mi se sviđa
još jednom
puno pozdrava
sfd
12/04/2012 at 5:52 pm Permalink
Nježno i romantično, uzvišeno, kakva poezija i treba da bude, pozdrav!
12/04/2012 at 6:30 pm Permalink
Da, složila bih se s Jimom … stihovi postavljeni na tron …
Od kada te čitam, uvijek se kod tebe pronalaze birane riječi i cjelokupan dojam je potpun – romantičar kojeg volimo – on se ipak krije u svakome od nas iako se mnogi ne znaju ovako izraziti 🙂
lijep pozdrav Pippo !
12/04/2012 at 9:40 pm Permalink
“…da si ti,poklonjeni uzdah savrsenstva”.Bravo Pippo!
Pozdrav!
12/04/2012 at 10:08 pm Permalink
Savršeno Pippo.
13/04/2012 at 4:55 am Permalink
Prelijepa ljubavna pjesma puna žudnje i želje da u proljeće zamiriše ljubav nekim novim snoviđenjem 🙂