Poletjeti

U tamnici misli,
na zidove od papira,
ispisujem iste riječi,
ne ponavljajući jedino,
istu količinu suza.
Kad zažmirim
i pogledam u visine,
vidim klanove zvijezda
na sastanku sa mjesecom.

U svojoj nemirnoj tišini,
šivam krila svoje veselosti,
pa da jutrom opet,
poletim visoko,
visoko,
najvišlje,
onim divnim
osmjehnutim nebom.

 

 

7 komentara za "Poletjeti"

  1. songfordead
    27/09/2012 at 5:47 pm Permalink

    lijepa pjesma, puno pozdrava, sfd

  2. Marija
    27/09/2012 at 6:01 pm Permalink

    ne ponavljajući
    Lijepo le letjeti osmjehnutim nebom. Lijepo prenosiš vlastiti osjećaj na pjesničku sliku Veliki pozdrav Kristiane 🙂

  3. ENEDIEL
    27/09/2012 at 6:08 pm Permalink

    jako lijepo rečeno, osmjehnutim nebom letjeti, kad je čovjek zaljubljen
    pozdrav 🙂

  4. Jim Corbet
    27/09/2012 at 9:44 pm Permalink

    Kad zažmirim
    i pogledam u visine,
    vidim klanove zvijezda
    na sastanku sa mjesecom.

    dojmljiva slika, klanovi me na tren asocirali na mafijaške obitelji a mjesec na kuma 🙂 pozdrav Kristian !

  5. marissa
    28/09/2012 at 3:10 am Permalink

    Prekrasna!

    “U svojoj nemirnoj tišini,
    šivam krila svoje veselosti,
    pa da jutrom opet,
    poletim visoko,”

    Leti , raširi krila,
    pozdrav Kristiane!

  6. boba grljusic
    28/09/2012 at 9:39 am Permalink

    Možeš ti to ,sigurno ,lijepa pjesma

  7. dusko
    28/09/2012 at 12:19 pm Permalink

    very lijepo pipo

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.