Ponocni expres

Ana je oduvjek crtala ptice

Dva plava vrapca na grani stoje

Ana je znala za neke sitnice

koje jos nigdje ne postoje.

 

Ponekad odluta u svoje tuge

I ljubi mi obraz ko starom drugu

Nekad me provede ispod duge

A nekad satima gledamo prugu

 

Kad ponocni expres ode za Rim

I zadrijema lampa na maloj stanici

Obicne tuge su ko duhanski dim

Nestanu nocu u tavanici .

Kad ponocni expres ode za Rim

I svojim svjetlom probije tamu

Grli me, pita: jesi li ziv!

Nemoj me nocas pustiti samu..

 

Ana je oduvjek crtala ptice

Dva plava vrapca na glavi stoje

Ana je voljela proste sitnice

Zbog kojih neki dani postoje…

 

Kad ponocnji expres ode za Rim…

 

2 komentara za "Ponocni expres"

  1. koko
    12/02/2020 at 12:17 pm Permalink

    U žurbi života, razbite tuge i tame dana, kradu vrijeme, on i Ana… 🙂

  2. Marija
    Marija
    12/02/2020 at 8:01 pm Permalink

    Lijep uvod u poetsku priču, Zadivljuje spoj jednostavnosti i sklada izraza. A melodija pjesme se stalno osjeća u pozadini.:)

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.