Dok ulične lampe u kišnoj noći blijedu svjetlost liju poželjeh njenom ulicom proći i vidjet` staru kapiju U prozoru njenom što gleda na cestu samo mrkli mrak je bio, o koliko sam puta na tome mjestu čekao je, ljubio Nismo marili ni za kog tada k`o da smo bili sami na svijetu, sad čeznem, ljubim ko nekada samo njenu siluetu.... Odjednom vjetar zapuha, ko da cvili i kapija stara lupa, škripi, njiše kao da su u tami demoni neki bili, sa tornja zvona zazvoniše U gluhoj noći se razliježe otkucaj sata, sa zvonika poput križa nadvila se sjena u mojim se mislima stvori slika iz rata i trenutak kad je ona ubijena... Još dugo sam stajao uz kapiju, sam kišne kapi su klizile niz lice sve mi se činilo kao ružan san a lampe su gorjele duž ulice
Pored stare kapije
9 komentara za "Pored stare kapije"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.
06/08/2017 at 7:36 pm Permalink
ispr. Odjednom vjetar zapuše
Sviđa mi se atmosfera pjesme; kišna noć, svjetlost ulične lampe, škripa stare kapije i osamljenik utonuo u sjećanja. Blago naglašena mistika i skladnost izraza upotpunjuju doživljaj!:)
06/08/2017 at 7:48 pm Permalink
Sani, pjesmu sam doživio kao i Marija. Nažalost od svega ostaju samo uspomene. Ovdje si ih oživio na dopadljiv način, onako pitak i skladan upravo kako je to Marija lijepo rekla i doživjela.
lpm
06/08/2017 at 7:49 pm Permalink
Sani, izbriši, molim te moju prvu rečenicu u komentaru, jer sam je u tekstu ponovio na drukčiji način. To je bila moja pogreška.
06/08/2017 at 8:15 pm Permalink
Volim pjesme koje imaju atmosferu, posebno ovu maglovitu, tajanstvenu. 🙂
06/08/2017 at 9:33 pm Permalink
Duboko upisani trenuci života ostaju sve dok nas ima. Nije moguće izbrisati, zaboraviti jer slike ožive istog trena kada se nađemo na istim mjestima kao nekada. Sjajno si utkao svoju bol, svoj trenutak vraćanja istine. Bol možda manje boli, ali sjećanja uvijek ostaju. Pozdrav Sani, sjajno, čestitam. 🙂
06/08/2017 at 9:49 pm Permalink
Pjesmu sam pročitala dva puta. Sani ,duboko me se je dojmila . Bol i sjećanje , slike koje ostaju . Ugodnu večer s puno svežine ti želim 🙂
07/08/2017 at 3:41 pm Permalink
Sani, prelijepa ljubavna pjesma posvećena lijepoj ljubavi.
“Nismo marili ni za kog tada
k`o da smo bili sami na svijetu,
sad čeznem, ljubim ko nekada
samo njenu siluetu….”
Lp! 🙂
08/08/2017 at 5:05 am Permalink
uspomene su tu i bol je tu … sve to nam život daje ali i snagu da izdržimo
pozz
08/08/2017 at 7:04 am Permalink
U gluhoj noći se razliježe otkucaj sata,
sa zvonika poput križa nadvila se sjena
u mojim se mislima stvori slika iz rata
i trenutak kad je ona ubijena…
Sjajno odabrani motivi koji potenciraju ugođaj:)