Pored stare kapije

Dok ulične lampe u kišnoj noći
blijedu svjetlost liju
poželjeh njenom ulicom proći
i vidjet` staru kapiju

U prozoru njenom što gleda na cestu
samo mrkli mrak je bio,
o koliko sam puta na tome mjestu
čekao je, ljubio

Nismo marili ni za kog tada
k`o da smo bili sami na svijetu,
sad čeznem, ljubim ko nekada
samo njenu siluetu....

Odjednom vjetar zapuha, ko da cvili
i kapija stara lupa, škripi, njiše
kao da su u tami demoni neki bili,
sa tornja zvona zazvoniše

U gluhoj noći se razliježe otkucaj sata, 
sa zvonika poput križa nadvila se sjena
u mojim se mislima stvori slika iz rata
i trenutak kad je ona ubijena...

Još dugo sam stajao uz kapiju, sam
kišne kapi su klizile niz lice
sve mi se činilo kao ružan san
a lampe su gorjele duž ulice


9 komentara za "Pored stare kapije"

  1. Marija
    06/08/2017 at 7:36 pm Permalink

    ispr. Odjednom vjetar zapuše
    Sviđa mi se atmosfera pjesme; kišna noć, svjetlost ulične lampe, škripa stare kapije i osamljenik utonuo u sjećanja. Blago naglašena mistika i skladnost izraza upotpunjuju doživljaj!:)

  2. mirko1
    06/08/2017 at 7:48 pm Permalink

    Sani, pjesmu sam doživio kao i Marija. Nažalost od svega ostaju samo uspomene. Ovdje si ih oživio na dopadljiv način, onako pitak i skladan upravo kako je to Marija lijepo rekla i doživjela.
    lpm

  3. mirko1
    06/08/2017 at 7:49 pm Permalink

    Sani, izbriši, molim te moju prvu rečenicu u komentaru, jer sam je u tekstu ponovio na drukčiji način. To je bila moja pogreška.

  4. Mihaela
    06/08/2017 at 8:15 pm Permalink

    Volim pjesme koje imaju atmosferu, posebno ovu maglovitu, tajanstvenu. 🙂

  5. Tonka
    06/08/2017 at 9:33 pm Permalink

    Duboko upisani trenuci života ostaju sve dok nas ima. Nije moguće izbrisati, zaboraviti jer slike ožive istog trena kada se nađemo na istim mjestima kao nekada. Sjajno si utkao svoju bol, svoj trenutak vraćanja istine. Bol možda manje boli, ali sjećanja uvijek ostaju. Pozdrav Sani, sjajno, čestitam. 🙂

  6. Suzana Marić
    06/08/2017 at 9:49 pm Permalink

    Pjesmu sam pročitala dva puta. Sani ,duboko me se je dojmila . Bol i sjećanje , slike koje ostaju . Ugodnu večer s puno svežine ti želim 🙂

  7. katarinab
    07/08/2017 at 3:41 pm Permalink

    Sani, prelijepa ljubavna pjesma posvećena lijepoj ljubavi.
    “Nismo marili ni za kog tada
    k`o da smo bili sami na svijetu,
    sad čeznem, ljubim ko nekada
    samo njenu siluetu….”

    Lp! 🙂

  8. nevenka
    08/08/2017 at 5:05 am Permalink

    uspomene su tu i bol je tu … sve to nam život daje ali i snagu da izdržimo
    pozz

  9. Mihaela
    08/08/2017 at 7:04 am Permalink

    U gluhoj noći se razliježe otkucaj sata,
    sa zvonika poput križa nadvila se sjena
    u mojim se mislima stvori slika iz rata
    i trenutak kad je ona ubijena…

    Sjajno odabrani motivi koji potenciraju ugođaj:)

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.