Posljednji krik

Nebo spušta maglenu zavjesu
Bezuspješno pokrivajući
Još tople tragove ostavljene
Na bijelom bespuću
Prekrivenim bijelim pahuljama
Što padaju cijelu noć.
Meko krzno podrhtava od straha,umora !
Mišići se grče od boli!
Krupne oči, pune nemira i zle slutnje
Gledaju oko sebe,tražeći zaklon
Spas !
U bjesomučnom bijegu, svaki je grm i travka
Oaza života,skrovište,odmorište za ranjeno tijelo.
Zima je neumoljiva. Grize joj vlažne oči, pretvarajući
Suze u bisere, a kapi krvi, što su klizile niz krzno
U rubine neprocjenjive vrijednosti.
Krv kaplje po bijelom tepihu
Stvarajući grimizne cvjetove
Ostavljene kao podsjetnik
Na zlo.
Zrakom se prolomio još jedan hitac
Još jedan krik
Posljednji uzdah.
Suza u oku zaustavljena
Zasjala ,ostala
Na snijegu, u buketu grimiznih cvjetova .

SUZANA MARIĆ 2016.

10 komentara za "Posljednji krik"

  1. Mihaela
    10/12/2016 at 1:34 pm Permalink

    Svi u sebi nosimo žig smrti. Nametnut je životom. Pa da samo travu jedemo i nju ubijemo i ona, kažu, osjeća. Tekst lijepo oslikava stanje progonjena bića ulovljena u klopku života. 🙂

  2. Marija
    10/12/2016 at 5:45 pm Permalink

    Kada čovjek dobro promisli u kakvom svijetu živi, nema mu druge nego pobjeći dušom u snove. No, pjesnik je tu da nosi bol svijeta i ne smije okretati glavu od tuge života. Zato trebaš pisati ovakve pjesme, ali i one koje siju radost, one tvoje vedre i duhovite.:)

  3. katarinab
    11/12/2016 at 2:15 am Permalink

    Suzana, ispisala si emocije koje nosiš u sebi i to veoma žalosne koje si prenijela i na čitatelja. Lijepi i tužni stihovi.
    Iznenadila si me s ovom tematikom, ali razumijem da te kao svaku pjesnikinju pogađa bol, tuga, nepravda i da to moraš prenijeti na papir.

    Veliki pozdrav i mirnu noć ti želim! 🙂

  4. Suzana Marić
    11/12/2016 at 5:57 am Permalink

    Mihaela, raduje me vaš komentar. Hvala vam !
    Ugodnu nedjelju vam želim 🙂

  5. Suzana Marić
    11/12/2016 at 5:58 am Permalink

    Bit će i veselica ,Marija. Hvala na lijepom komentaru.
    Topli pozdrav šaljem 🙂

  6. Suzana Marić
    11/12/2016 at 6:01 am Permalink

    Ponekada nas uhvati neka posebna emocija,kada smo bezvoljni i vidimo sve crno ,tako je i s ovom pjesmom . Katarina ,hvala ti od srca.
    Ugodnu nedjelju ti želim 🙂

  7. Ivica Grgić
    11/12/2016 at 12:09 pm Permalink

    Krv kaplje po bijelom tepihu
    Stvarajući grimizne cvjetove

    Lijepa pjesnička figura u gruboj stvarnosti,eto,to je poezija..
    pozdrav Suzana!

  8. nevenka
    13/12/2016 at 8:49 pm Permalink

    drugačija ali stvarno dobra, BRAVO
    Pozdrav

  9. Suzana Marić
    15/01/2017 at 1:42 pm Permalink

    Ivice, oprosti ! Vratila sam se malo unazad i vidjela da sam propustila komentare. Hvala ti na pažnji . Pozz. 🙂

  10. Suzana Marić
    15/01/2017 at 1:44 pm Permalink

    Nevenka, zahvaljujem se i toplo pozdravljam .

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.