Tu negdje mora biti klupa
vlazna , naburena i sarena od jeseni .
Moja koljena upravo sada klecaju ,
jato golubova šumno prolijeće pored mene
i vraća mi ustreptalost tvojih ruku
i vrijeme
i vrijeme reci mi
da se opet vraća naše vrijeme
u kome cemo zajedno posrtati .
Evo , ispod moga prozora
posrcu posljednji zraci umiruceg dana .
10/09/2022 at 9:57 pm Permalink
to su samo zreli lijepi trenuci u danima
pozdravljam te .
10/09/2022 at 10:42 pm Permalink
Posrću posljednji zraci umirućeg dana. Jako lijep stih. Pozdrav Spome.
11/09/2022 at 8:38 pm Permalink
Bobo i Durdice hvala vam na divnim komentarima !!! LP
12/09/2022 at 12:46 am Permalink
Spome, pjesma ti je super, ima nešto izvanredno u ovim tvojim stihovima. Šteta što nemaš kvačice u drugom dijelu stihova.
Laka ti noć! 🙂
13/09/2022 at 10:48 am Permalink
Ktarina , hvala ti lijepa na podrsci !! Ah , da ti znas kad se pjesma doradjuje – sve je moguce ! LP tebi !