postaje svijeta ( iz arhive)

ispod oblaka sakrivaš svoje putove,

moja slutnja odmiče

prema suncu.

u ovom beskrajnom sazviježđu

netko te ljubi, nečiji gasiš sjaj

i namećeš mu beskrajnu tišinu snova.

duga je cesta kroz bezimena polja

koja će se u suton sastati s nebom

na posljednjoj postaji svijeta..

tu gase se svjetla, i začas,

utonut će u mrak

tvoje lice,

i riječi koje sakupljam od postanka.

ostaje mi tek bjelina kaleža

što postavi ga Bog na dno moga srca..

11 komentara za "postaje svijeta ( iz arhive)"

  1. boba grljusic
    16/09/2012 at 7:30 pm Permalink

    “i riječi koje sakupljam od postanka.

    ostaje mi tek bjelina kaleža

    što postavi ga Bog na dno moga srca..”

    ima nešto smirujuće……
    pozdrav

  2. senka.zupan
    16/09/2012 at 7:34 pm Permalink

    hvala Bobo 🙂

  3. Marija
    16/09/2012 at 8:12 pm Permalink

    u ovom beskrajnom sazviježđu
    netko te ljubi, nečiji gasiš sjaj
    i namećeš mu beskrajnu tišinu snova.
    – Fina mi je ta opreka između ljudskih problema i veličine i šutnje svemira 🙂

  4. stefi
    16/09/2012 at 9:45 pm Permalink

    duga je cesta kroz bezimena polja
    koja će se u suton sastati s nebom
    na posljednjoj postaji svijeta..
    Zaista je duga cesta života ali svatko dođe do posljednje postaje samo treba do nje doći bjelinom srca.Vrlo lijepo.

  5. Jim Corbet
    17/09/2012 at 10:13 am Permalink

    duga je cesta kroz bezimena polja

    koja će se u suton sastati s nebom

    na posljednjoj postaji svijeta

    lijepa pjesma iz arhive, sve pohvale, pozdrav Senka !

  6. ENEDIEL
    17/09/2012 at 2:59 pm Permalink

    jako lijepo,posebno mi zadnji redak,ostaje mi tek bjelina kaleža što postavi ga Bog na dno srca 🙂

  7. Kristian Svalina
    17/09/2012 at 5:28 pm Permalink

    Ma predivno….
    Jako mi se sviđa tvoja poezija.
    Nekako dotakne dušu.
    LP

  8. marissa
    18/09/2012 at 4:59 am Permalink

    Jednostavno LIJEPOOO!
    Pozdrav Senka!

  9. senka.zupan
    18/09/2012 at 6:25 am Permalink

    e, ove starije pjesma produkt su one izreke: što nas ne ubije,to nas ojača:)
    tada sam prolazila kroz jako krizno razdoblje u životu , a poznato je da iz patnje, odnosno, kad se sve stiša u nama, da nastaju naša najbolja djela, bilo da je riječ o poeziji, slikarstvu, ili bilo kojem vidu umjetnosti…
    drago mi je da vam se sviđa…hvala vam..

  10. dinko1941
    18/09/2012 at 7:51 am Permalink

    Kako mi je posebna ova pjesma, jednostavno sam je u hipu pročitao. Pozdrav tebi idem je ponovo polako čitati 🙂

  11. songfordead
    18/09/2012 at 5:44 pm Permalink

    ostaje mi tek bjelina kaleža
    što postavi ga Bog na dno moga srca..

    lijepo napisano
    puno pozdrava
    sfd

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.