Postojanost pretapanja

Slušam svoj pogled razasut
niz padine rahlog vremena,
otvaram škrinjicu sjećanja
i gledam osjećaj ustreptavanja
kroz potok slikovitog pjeva
u rađanju i putovanju koraka
kroz utisnute sjaje u mislima
niz procvat svitanja i žubora …

Rijeka događaja ispunjava srce
niz dragocjen sat titraja u grudima
kucaj me dotiče i izvezuje pjenušav val
zadivljenost i zahvala obavijaju zjene
ljepotom sedefnog pramenja u krošnji
ljubav miriše raspletena iskrama –
sklapam ruke u visinu tvog zagrljaja
ozarena i sretna pod raskošjem slapa …

Brišem suze i ustajem iz pada i šamara,
tuga jeca pomiješana s groznicom u tijelu,
nestajem okrunjena trnjem grubih riječi –
ne pristajem na podlost i omalovažavanja,
suprotstavljam se predrasudama i egoizmu,
presreće me licemjerstvo mračanog srca
ja sam samo pokušala živjeti mir i sreću
zaogrnuta plaštem intime u vrtu pitomom …

Post scriptum:

Predajem se sanjarskom letu hoda
i tražim istinu prisnijeg i ljepšeg svijeta
posvećena zaboravom u rastu krila
s notama uglazbljenog ritma na duši
što izvorom bistrim uprisutnjuje melodije
u trajnom prikazu preplitanja ljubavi i boli …

Zdenka Kirin iz proznopoetskog ciklusa “Zov daljina”

2 komentara za "Postojanost pretapanja"

  1. Krebs
    11/09/2019 at 2:31 pm Permalink

    Divan je taj – Zov daljina!!

  2. z.kirin
    29/09/2019 at 10:26 pm Permalink

    Hvala Krebs, a Zov daljina, proznopoetski ciklus, stvarno je bogat i raskošno osjećajan izričaj mojih osjećaja i iskušenja koja mi je život donosio. Lijep pozdrav !!!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.