POSVETA

Samo je smrt vječna, al’ nek’ te ne guši

I samo je miran san u kovčegu što trune

Čas si dobro, srećan, drugog sve se sruši

Nema ritma kad prekinu sa srca ti strune.

 

Tad nebo te plavo prima u odaje svoje

Hrizanteme cvjetaju na uzvišenoj zemlji

Ne osjećaš poljupce dok ljube slike tvoje

A da te još jednom vide izumiru u želji.

 

Dok prolaze dani, minute i sati

Nižu se godine sve jedna za drugom

Ti nemaš priliku birati: otić’ il’ ostati

Ni podijelit’ svoju sa majčinom tugom.

 

Ne znam da l’ osjećaš ovu bol što štrči

Dok ti ime tiho izgovaram kroz suze

Tijelo se od bolova i lomi i grči

Odluka je Božija, al’ prerano te uze.

 

Zamišljam da spokojno snivaš svoje snove

Da kod tebe nema ni jeseni ni zime

Da negdje drugo živiš svoje dane bolje

I da možda imaš drugo prezime i ime.

 

Jače od nas samih Božije su moći

Protivim se: džaba, ništa mi ne vrijedi

Ne znam je l’ ti hladno u studenoj noći

Da l’ zbog julskog Sunca još ti lice blijedi?

 

Došao si jednom u polje mojih snova

O kako je stvarno djelovao san

Iščupa te sila meni iz dlanova

Bila je to sila po imenu Dan.

 

Rek’o si mi u snu ne treba da brinem

S ljudima si sebi vrlo dobro znanim

Išla bih za tobom u visine da se vinem

Neka me označe licem tu prognanim.

 

Zašto mi ne svratiš u snu još ponekad

Da ti opet osjetim iz blizine dah

Da te barem u snu zagrlim k’o nekad

Da ti vidim tijelo koje nije prah.

 

Sad te gledam rasteš na poljima cvijeća

Kako širiš krila s lastama u letu

Ljubim sve što na tebe miriše i sjeća

Maštam kako obilaziš čitavu planetu.

 

A sjećam se dobro bio si pun snage

Ni slutio nisi šta ti nebo sprema

Oprostio se nisi od rodbine, prijatelje, ni od svoje drage

Da l’ ti duša u miru počiva i sneva?

 

Ili možda luta po nebeskom svodu

Da je nije zahvatio neki dubok vir

Da l’ s nebesa vidiš one što dolaze pa odu

Posjećuju tvoj grob da pronađu svoj mir.

 

Da li ti je krevet u Zemljici truo

Da l’ su tvoje kosti sa Zemljicom se srasle

Da l’ si možda vapaj moje duše čuo

Ove duše isplakane, korovom obrasle?

 

O, kako te viče da dođeš bar na tren

Da ti samo vidim opet u očima sjaj

Ako ću te tako vidjet sutra ću da ‘mrem

Za novi početak, žrtvovaću kraj.

 

I otac i mati Zemljica ti crna

Sestra, tetka, teča ma najbliži rod

I za dugo vremena kolijevka sigurna

Sve dok ne dočekaš novi preporod.

 

O Zemljice draga zagrli ga jače

I budi mu mjesto mene podrška u svemu

Ne daj da ga crvi mrve i razvlače

Čuvaj ga u kući njegovom bedemu

6 komentara za "POSVETA"

  1. Suzana Marić
    Suzana Marić
    28/11/2016 at 2:01 pm Permalink

    Lijepa i tužna pjesma . Pozz!

  2. Marija
    Marija
    28/11/2016 at 3:15 pm Permalink

    Nemoćan je čovjek koji stoji pred nizom pitanja na koja nema odgovora. S onih se obala nitko vratio nije. Uz intiman motiv, pjesma ima misaoni karakter:)

  3. Lav
    Lav
    28/11/2016 at 9:16 pm Permalink

    A sjećam se dobro bio si pun snage
    Ni slutio nisi šta ti nebo sprema

    Baš puni snage ne mislimo na kraj, a sudbina je već određena:)

  4. marissa
    29/11/2016 at 8:03 pm Permalink

    Tuga ne shvaća i ne miri se. Zapitna je.
    Duboke emocije ječe pjesmom.
    Veliki pozdrav Mrvice!

  5. nevenka
    nevenka
    29/11/2016 at 10:32 pm Permalink

    Pjesma puna tuge ali stihovi žive i nakon odlaska nama voljenih bića,
    Pozz

  6. Mrvica
    30/11/2016 at 1:24 pm Permalink

    Pozdrav za sve 😊

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.