Ponekad ime života pažljivo mijenjam
u jedan tvoj svijet,
koji ljubim,
kao razloge vremena,
kada treba danas
vratiti na bolji put,
gore,
iza vrata staklenih želja
gdje bi se mogla vidjeti jedna priča,
puna bijeloga oblaka,
zauzdana istinom ,
u nekom tihom pretincu duše…
I iako poznaje nas tišina,
ja uvijek čujem krila
u prazninama visokim,
u letu pomišljene slutnje,
i čekam
da smisao jednom vidi tebe
ispred mene.
julija
Mihaela
Lav
21/10/2012 at 7:12 pm Permalink
Lijepa ljubavna Vilo, nadam se da je smisao milostiv 🙂
pozdrav !
21/10/2012 at 7:38 pm Permalink
Ponekad ime života pažljivo mijenjam
u jedan tvoj svijet,
To jest čarobno i to upravo stihom radiš. Pozdrav vilo 🙂
21/10/2012 at 8:25 pm Permalink
Ova divota od pjesme nije samo ljubavna nego i misaona.
Rastegnuta ljubavna misao u ljepoti pjesme.
Spoj inteligencije i ljubavi.
Siguran sam, ako je pročitao onaj kojem je ovo namjenjeno, da se sigurno ponovo zaljubio u tebe, jer biti u nekom tihom pretincu duše… tvoje duše, čini se predivno.
Blago njemu na tvojoj ljubavi.
LP
21/10/2012 at 8:28 pm Permalink
“iza vrata staklenih želja
gdje bi se mogla vidjeti jedna priča,
puna bijeloga oblaka,
zauzdana istinom”
Ne zamjeri mi na slobodi izdvajanja stihova. Oni zapravo nisu ni bolji, ni gori od drugih. Kod tebe nema bolje i lošije jer je uvijek sve vilinski dobro, čarobno i nadahnuto: “I iako poznaje nas tišina,
ja uvijek čujem krila
u prazninama visokim,
u letu pomišljene slutnje,
i čekam
da smisao jednom vidi tebe
ispred mene”.
Lijep pozdrav, večernji (bez šešira, bez štapa, bez fraka), onaj opušteni, iskreni… kakav se samo tebi može uputiti… iz ove daleke, daaaaaaaaaaaleke daljine.
21/10/2012 at 8:51 pm Permalink
Ma vi ste divni,pjesnici moji..vaše riječi su moja pristaništa..moje luke spasa i tihoga glasa kojim šapćem laku noć…
22/10/2012 at 8:40 am Permalink
jako lijepo ,pozdrav
22/10/2012 at 4:38 pm Permalink
Nadahnuta i osecajna pesma govori i vise izmedju redova.
Lep pozdrav Vilo 🙂
09/12/2012 at 7:58 am Permalink
kada treba danas vratiti na bolji put …
Vila, budiš inspiraciju. Obično ne živimo u sadašnjosti … i toga postajemo svjesni kad prođe pored nas. Tvoja pjesma vapi od želje da promijeniš jedan trenutak na bolje, drugačije, s osjećajem za malo više topline koja nas okružuje ili ne … odlutala sam 🙂
Veliki pozdrav !
09/12/2012 at 8:08 am Permalink
ja uvijek čujem krila
u prazninama visokim,
u letu pomišljene slutnje,
i čekam
da smisao jednom vidi tebe
ispred mene.
pozdrav