Proljeće je tiho,
sve odjednom se stiša.
Utapa u vodi,
preobražaj okoliša.
O,Bože,dosta si plakao,stani!
Vrati nam sunce,
još proljetni su dani.
Oblaci,gromovi i ta kiša,
sve vas šaljem k vragu
i kažem ko vas šiša!
I vodu i blato,
svo to namočeno zlato.
I vjetar,oluje,
nepovoljne ciklonske struje..
Šaljem sve.
Vrati nam proljeće!
03/05/2021 at 7:59 pm Permalink
Bravo! I kod mene danas kiša. Je li bilo nevrijeme u Karlovcu? KLinci mi nisu bili doma, pa ne znam .
04/05/2021 at 5:51 am Permalink
Haha, pomalo ultimativan zahtjev. Naša jedina majka Zemlja je jednostavno stara i sve nas teže podnosi. Naslov u prvi mah djeluje romantično, ali kada pročitaš prve stihove, shvatiš kako je ta tišina apokaliptična.
04/05/2021 at 8:36 am Permalink
Ni ja nisam baš ljubitelj kiše… pogotovo kad danima ne prestaje… onda i ja poludim i svašta bih rekla… a, opet, onda se sjetim suše pa si mislim, bolje mi je da šutim. 🙂 Zanimljiva pjesma.