Prosinac

Prosinac je mjesec iščekivanja.


Iščekujemo zimu i snijeg, iščekujemo prvu adventsku svijeću i miris blagdanskih kolača u toploj kući, iščekujemo darove i novu godinu.
No niti iščekivanje ne usporava brzi korak kojim nas vrijeme gazi.

 

Prosinac uvijek stigne tiho i neprimjetno. Studeni samo nečujno pretoči svoju hladnoću i sivu maglu u novi dan novog mjeseca, a mi onda palimo lampice i kamine i tople peći i tjeramo tminu najdužih noći u godini. Tamnih hladnih noći koje pred samo svitanje postaju zimski plave.

 

Tjeramo tugu i samoću dugih večeri omamljujući se smolastim mirisom crnogoričnog drveta što svjetluca poput nade. Iskrimo prepuni dobrih odluka kao prskalice u novogodišnjoj noći. Pospremamo u ladice sve ono što je bilo u staroj i radimo velike planove za nadolazeću godinu.

 

Tako smo… ljudski. Providni i nesigurni. A priroda i dalje igra svoj ples, kojeg mi bespotrebno pokušavamo ucrtati u kalendar.

4 komentara za "Prosinac"

  1. Ivica Grgić
    31/12/2016 at 4:10 pm Permalink

    Tako smo… ljudski. Providni i nesigurni.

    sve pohvale,pozdrav i sve najbolje 🙂

  2. ENEDIEL
    01/01/2017 at 3:27 pm Permalink

    Tako smo… ljudski. Providni i nesigurni. A priroda i dalje igra svoj ples, kojeg mi bespotrebno pokušavamo ucrtati u kalendar.
    Lijep osvrt kroz godinu
    lijep pozdrav i svako dobro u 2017.

  3. marissa
    02/01/2017 at 8:38 pm Permalink

    Pozdrav Marija G.
    Svako dobro u novoj !

  4. mirko1
    03/01/2017 at 8:35 am Permalink

    Sjajno napisano. Pozdrav i sve pohvale, Marija:)

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.