Venu, umiru jelke
Mlade, posječene.
A radost još traje…
U koncima zamršenoj marioneti
Usamljenoj kao novogodišnji nakit
Utihnuo glas lutkara
Dok čeka njegove ruke
Za još jednu reprizu.
Još samo da prestane pucnjava
I ja i moj pas opet ćemo slijediti
Prošlogodišnje tragove….
julija
Lav
02/02/2013 at 12:31 pm Permalink
Prva strofa je naoko kontradiktorna, a ustvari je kompleksna. Ubija smrt i mlade jelke, ali ne i radost života.
I bude li malo sreće, vratit će se mirna idilična svakodnevica. lijep pozdrav Sani 🙂
02/02/2013 at 12:38 pm Permalink
Gospodine Sani, lijep ste dočarali vrijeme rata i vrijeme mira!
02/02/2013 at 12:47 pm Permalink
hvala damama na komentarima:)
za novu godinu se kite jelke. koje venu a radost se nastavlja jer ima jos praznicnih dana.
za novu godinu se puca i pas se doista toga boji i kada prodje sve ce biti ko i lani
02/02/2013 at 6:07 pm Permalink
Citajuci pesmu sam isto shvatila da je o proslom ratu i miru. Tvoje obijasnjenje me nasmeja, jer tako i jeste posle Nove godine. Moze i ovako i onako.
Lep pozdrav Sani 🙂
02/02/2013 at 7:13 pm Permalink
prvo sam pomislila da je pjesma o praznicima i prolaznosti praznickog raspolozenja, a onda sam procitala komentare o ratu i miru i svidjaju mi se. svidjaju mi se stihovi koje nije jednostavno tumaciti, za koje postoji zrnce sumnje u znacenje i koji mozda nose trag neke autorove unutarnje dvojbe.
02/02/2013 at 8:06 pm Permalink
I moj pas će nastaviti da slijedi
Prošlogodišnje tragove….
Kada prođe euforija blagdana sve opet kreće po starom ništa se ne mijenja.Lijepo.
03/02/2013 at 8:59 am Permalink
kao da svake godine za želimo nešto novo a opet iste tragove slijedimo
puno pozdrava, sfd