Prozor

Gledam, između dva čempresa
tamni oblaci dovlače kišu
nečujno i sporo
jato crnih ptica zbija se na žici
negdje između nepomična ja
misli trome već satima puze
izvan dosega stvarnosti
bez želje da se pokrenem
udišem neveru s mora
valja se po mojoj duši
dah svoj u meni guši
ulazi kroz otvoren prozor i
zalupi ga.

6 komentara za "Prozor"

  1. AnjaL
    11/05/2021 at 8:00 am Permalink

    Nevera ima tu čarobnu moć da nas ostavi nepomičnima dok je promatramo. Bar mene. Volim te trenutke ljeti. Nagle, brze i kratke su, a sutra već zasjat će sunce. Lijepo si opisala taj događaj i uvukla me u njega. Pozdrav šaljem! 🙂

  2. Marija
    Marija
    11/05/2021 at 9:06 am Permalink

    Čempresi, crne ptice, crne slutnje… Nevera ima moć očišćenja. Lijepi stihovi!

  3. mirko1
    11/05/2021 at 9:15 am Permalink

    Iznimno dobro.
    Lako ulazim u taj trenutak u pratnji Tvog čarobnog i snažnog izraza.

    lpm

  4. gabi
    11/05/2021 at 9:25 am Permalink

    Izvrsno si dočarala ovaj prizor i taj hipnotički utjecaj na čovjeka. I zvuk koji ponovo baca u stvarnost. Pozdrav!☺

  5. boba grljusic
    boba grljusic
    11/05/2021 at 8:12 pm Permalink

    znakovit je taj trenutak kad se prozor zalupi
    tvoja podsvijest savršeno radi -izbavlja te
    pozdrav Neja tebi

  6. Ana Škara
    Ana Škara
    17/05/2021 at 9:32 am Permalink

    ova mi je predivna,narocito posljednji stihovi 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.