Prsti stvaralaštva

Kako opravdati nas poslije uzaludnih svitanja, raspršenog sjećanja, u kovitljaju ulovljenih uzdaha nemoći i aktivnih oštrica boli – kad jasno je pjesniče koliko smo zaista oboje izgubili, zakopavši kosti naše ljubavi.

Odlažem svoje možda već umorno pero kojim stihijski, nepovezano i ponekad nepromišljeno – probadam i rastvaram komadić opipljive duše, podastrijevši djelić erotskog sna, prožet nabojem ispisane stvarnosti i pogled u dubinu ponora ranjene nutrine – oštećene sudbine, progonjene Žene.

Vrijeme je da odmorim pero. Vrijeme je da odmorim svaku misao na nas i netremice u tišini promotrim svoje prste stvaralaštva.

*

Silence

10 komentara za "Prsti stvaralaštva"

  1. songfordead
    09/05/2012 at 4:30 am Permalink

    samo da te pozdravim
    ponekad je draga perlita potrebno pero nadopuniti svježim idejama, ali i ostaviti ga malo da i ono odmori osim naše želje za pisanjem
    lijep i obilan pozdrav u ovo lijepo jutro
    SFD

  2. Tonka
    09/05/2012 at 5:50 am Permalink

    Ako je vrijeme onda ne gubi ni časa. Pozdrav ostavljam osmjehom 🙂

  3. Marko Grubesic
    09/05/2012 at 7:15 am Permalink

    Opet se obracas tvom pjesniku za kojeg mislim da i nije imaginaran.Pisana rijec je mozda u ovakvim slucajevima pogresan medij da se prenesu osjecaji,mozda bi klasicni,”ovozemaljski” razgovor donio puno vise!
    Lijepo si opet ugradila svoje emocije u tekst.
    Lijep pozdrav!

  4. Jim Corbet
    09/05/2012 at 9:33 am Permalink

    Vrijeme je da odmorim pero.

    Nadam se da nisi ozbiljna i da ne misliš prestati pisati, ne znam kojem se pjesniku obraćaš ali ako je on razlog neke tvoje eventualne duže pauze onda taj od mene ima čušku 🙂

  5. boba grljusic
    09/05/2012 at 9:48 am Permalink

    a kad ti zatitraju prsti ponukani osjećajem koji ne trpi da bude zatomljen
    prevarit ćeš samu sebe ,na radost našu
    pozdrav

  6. Marija
    09/05/2012 at 11:33 am Permalink

    Čudni su prsti stvaralaštva. Ponekad sviraju virtuozno, a ponekad se malo zgrče od umora. jednom sam negdje napisala; duša pjesnika se odmara. Samo, neka ne traje dugo. Lijep pozdrav perlaa. 🙂

  7. dragica meyer
    09/05/2012 at 4:40 pm Permalink

    Odmori prste i dusu! Do uskorog citanja. Lep pozdrav perla 🙂

  8. stefi
    09/05/2012 at 7:14 pm Permalink

    Vrijeme je da odmorim pero.
    Ali samo do sljedeće pjesme odmori pero Blu .To su trenutci koje svatko isproba i prođe ali na sreću peru treba kratak odmor.Pozdrav Blu.

  9. shadea
    10/05/2012 at 11:32 pm Permalink

    🙂 divni prsti divno pišu!

  10. blueperlaa
    11/05/2012 at 5:46 am Permalink

    @ SFD, složila bih se … posebno ako sam realna prema sebi i svjesna činjenice koliko se ponavljam i prevrćem pod prstima zrelu i ocvalu ljubav … moja jabuka se ucrvala i treba mi novo nadahnuće što dolazi s proljećem 🙂 Hvala na lijepim riječima.

    @ Tonka, istina … naše vrijeme je ionako ograničeno. Hvala na čitanju. Pozdrav !

    @ Marko, volim pisanu riječ i to je jedan poseban svijet, no ništa mi ne može zamijeniti ovozemaljsku svijest i pripadnost muškarcu … u dobru i u zlu 🙂

    @ Jaooo Jim, kakav si ti temperament ! Ne mogu ja prestati pisati kada pisanje dišem, udišem i duboko u sebi osjećam. Sve je ok. Hvala što si tu i budi mi dobro !

    @ Marija, znam da razumiješ moje prste stvaralaštva i ponekad je zastrašujuće kako zvuk dodirom noktiju o tipkovnicu – razbija tišinu. Čitamo se … i lijepo te pozdravljam.

    @ Dragice, Štefi, Shadea … hvala na posvećenoj pažnji. Lijep dan želim !

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.