Kako opravdati nas poslije uzaludnih svitanja, raspršenog sjećanja, u kovitljaju ulovljenih uzdaha nemoći i aktivnih oštrica boli – kad jasno je pjesniče koliko smo zaista oboje izgubili, zakopavši kosti naše ljubavi.
Odlažem svoje možda već umorno pero kojim stihijski, nepovezano i ponekad nepromišljeno – probadam i rastvaram komadić opipljive duše, podastrijevši djelić erotskog sna, prožet nabojem ispisane stvarnosti i pogled u dubinu ponora ranjene nutrine – oštećene sudbine, progonjene Žene.
Vrijeme je da odmorim pero. Vrijeme je da odmorim svaku misao na nas i netremice u tišini promotrim svoje prste stvaralaštva.
*
Silence
Tonka
katarinab
09/05/2012 at 4:30 am Permalink
samo da te pozdravim
ponekad je draga perlita potrebno pero nadopuniti svježim idejama, ali i ostaviti ga malo da i ono odmori osim naše želje za pisanjem
lijep i obilan pozdrav u ovo lijepo jutro
SFD
09/05/2012 at 5:50 am Permalink
Ako je vrijeme onda ne gubi ni časa. Pozdrav ostavljam osmjehom 🙂
09/05/2012 at 7:15 am Permalink
Opet se obracas tvom pjesniku za kojeg mislim da i nije imaginaran.Pisana rijec je mozda u ovakvim slucajevima pogresan medij da se prenesu osjecaji,mozda bi klasicni,”ovozemaljski” razgovor donio puno vise!
Lijepo si opet ugradila svoje emocije u tekst.
Lijep pozdrav!
09/05/2012 at 9:33 am Permalink
Vrijeme je da odmorim pero.
Nadam se da nisi ozbiljna i da ne misliš prestati pisati, ne znam kojem se pjesniku obraćaš ali ako je on razlog neke tvoje eventualne duže pauze onda taj od mene ima čušku 🙂
09/05/2012 at 9:48 am Permalink
a kad ti zatitraju prsti ponukani osjećajem koji ne trpi da bude zatomljen
prevarit ćeš samu sebe ,na radost našu
pozdrav
09/05/2012 at 11:33 am Permalink
Čudni su prsti stvaralaštva. Ponekad sviraju virtuozno, a ponekad se malo zgrče od umora. jednom sam negdje napisala; duša pjesnika se odmara. Samo, neka ne traje dugo. Lijep pozdrav perlaa. 🙂
09/05/2012 at 4:40 pm Permalink
Odmori prste i dusu! Do uskorog citanja. Lep pozdrav perla 🙂
09/05/2012 at 7:14 pm Permalink
Vrijeme je da odmorim pero.
Ali samo do sljedeće pjesme odmori pero Blu .To su trenutci koje svatko isproba i prođe ali na sreću peru treba kratak odmor.Pozdrav Blu.
10/05/2012 at 11:32 pm Permalink
🙂 divni prsti divno pišu!
11/05/2012 at 5:46 am Permalink
@ SFD, složila bih se … posebno ako sam realna prema sebi i svjesna činjenice koliko se ponavljam i prevrćem pod prstima zrelu i ocvalu ljubav … moja jabuka se ucrvala i treba mi novo nadahnuće što dolazi s proljećem 🙂 Hvala na lijepim riječima.
@ Tonka, istina … naše vrijeme je ionako ograničeno. Hvala na čitanju. Pozdrav !
@ Marko, volim pisanu riječ i to je jedan poseban svijet, no ništa mi ne može zamijeniti ovozemaljsku svijest i pripadnost muškarcu … u dobru i u zlu 🙂
@ Jaooo Jim, kakav si ti temperament ! Ne mogu ja prestati pisati kada pisanje dišem, udišem i duboko u sebi osjećam. Sve je ok. Hvala što si tu i budi mi dobro !
@ Marija, znam da razumiješ moje prste stvaralaštva i ponekad je zastrašujuće kako zvuk dodirom noktiju o tipkovnicu – razbija tišinu. Čitamo se … i lijepo te pozdravljam.
@ Dragice, Štefi, Shadea … hvala na posvećenoj pažnji. Lijep dan želim !