Psalam

1. ZOO-LUTKA
(Nijesu takvi opaki! Oni su kao pljeva,
koju raznosi vjetar).

Alkohol u meni pluta prazno besciljno, a moja koža
je već hladna moje oči umorne.
Možeš li spasit moje tijelo dignut me iz pepela
jer ja sam produkt loše psihe produkt trulih umova

Na zlatnom odru želim umrijeti kao kralj
sam u vlastitom tijelu…(suncem opečen)…

Krevet me ne želi on odbacuje mi sne, a fotosenzibilne leće
žele spasiti mi vid(dok opijati lome svaku trijeznu misao)
ja želim popeti se na vrh, ali nađem se uvijek na dnu

Na zlatnom odru želim umrijeti kao kralj
sluga svoga tijela(blagoslovljen vječnošću).

Postati ću samo broj u odori.

2. PREVIŠE TRUPLA!
(Mnogi koji kažu o meni: “Nema mu više spasenja od Boga!”)

Uvijek bježim od nečega
jer Bog ne postoji gore u oblaku
ja želim biti vi bar jedan tren
ne mogu letjeti jer krila su umorna.
Na mome satu vrijeme se zaustavilo,
a pijesak štiti tijelo od vjetrova
sa malo smijeha na hladnim usnama
u mulju čekam da kiša me opere.

Slušaj noć kako govori
u glasu vapaj i plač maloga djeteta
ja dijelim sve što imam sa strancima
od svojih snova gradim zidove.
Kamen ideja je slomljen napola,
a sve što stvorim zakopam ili sakrijem
korijen je tvrd i mržnjom obljubljen
ljudska tijela slaba i nemoćna.

Ja ne poznajem svoj dom(tražim u sebi svoj mir).
U drugima pronalazim svoj smijeh.
Moj je krevet vaš grob.

Križ je težak i nespretan
brdo strmo i krvlju umrljano
vidim nebo plače na nevine
ja vidim nebo plače na nevine.

Ocean između svjetova
granica mozga je sada izbrisana.
Poput mrtvoga vojnika sa rukom na oružju
(postoji ocean između svjetova).

3. MALO
(I reče Bog: ” Neka bude svjetlost! “)

Tko je ukrao prst
na mojim nogama,
mjesec govori sa mojim rukama.

Malo svjetla pusti da gori
samo malo sna i biti ću sretan
kada trčim noge bole i plaču
onda stanem kada se tijelo umori.

U čaši nemoći
plešu robovi,
rob me miluje sa grubim rukama.
Ja sam malo sjedio onda sam stajao
malo gledao nebo onda pobjegao
Bog je pišao po glavama ljudi
Bog je pišao, a pas na njega je lajao.

Onda ću čavle da iščupam iz križa
onda ću razbiti
sve svoje snove,
ja sam mačja dlaka ne podnosim vodu
boriti ću se uvijek za svoju slobodu.
Na jeziku nade hostija bijela
dugački hodnik velika vrata
odvratni sam pauk
što gmiže u kutu
zloćudni tumor na mozgu nitrata.

Malo kiše mora da padne
samo malo djece može da leti
kada uzme te Bog da budeš mu sluga
čovjek da si bio tada se sjeti.

4. EPILOG
(Kodeks Gigas)

Mizantropi pored zida
ožiljci u noćnoj lampi
visoko smo iznad grada
naše misli noćas šute

Mrtva djeca pored puta
svastikom nas tuku silno
poput pseta koje slini
ostavljeni na margini

Prljavo nas dijeli nebo
duge ceste što smo znali
u jamu kada me bace tamnu
vjetar neka mi sobu zrači

Široke su mase slijepe i gluhe.

Prazan i sam čovjek kao dječak-Bog
za svih sanja da je smrt u licu Krista prisutna.
Svjetlo ti dam, voli me pa makar površno
polegni arkanđele na moje crno srce groteskno.
Nonkomformisti su noćas budni
djevice su izašle van.

Zastave na pola koplja
magla skriva krv na stijeni
apostoli na kraju pijeska
haljom smrti odjeveni

Nudimo cijelu sreću svijeta
Nietzscheovog antikrista
Majko Božja ne budi tužna
visoko smo iznad grada.

Zbog mojih grijeha Isus umro nije.
Već Božjih.

13 komentara za "Psalam"

  1. salke
    salke
    13/03/2018 at 11:21 am Permalink

    Lean, moćna pjesma i odlično napisana, osjeti se tvoj boj i bol i nije ti lako mada se boriš, boriš. U ovakom trenutku bih te zagrlio kao prijatelja.

    Lijep pozdrav tebi i neka izađe sve!

    Saša

  2. Suzana Marić
    Suzana Marić
    13/03/2018 at 11:42 am Permalink

    Uh, ova je poput kamena teška. Pozdrav,Rover !

  3. Krebs
    13/03/2018 at 12:15 pm Permalink

    Wooow…ovo je remek djelo, Rover! IDEM CITATI OPET I OPET

  4. Krebs
    13/03/2018 at 12:24 pm Permalink

    Moj naklon pjesnicima u tebi..jer slutim da je mnogo pjesnika u tebi koje si citao ili citas i proizvod je pred nama! Cast mi je velika citati te!! LP

  5. danijela
    danijela
    13/03/2018 at 12:43 pm Permalink

    bez daha…lp

  6. Vesna Andrejic Miskovic
    Vesna Andrejic Miskovic
    13/03/2018 at 1:12 pm Permalink

    Rover, ostala sam bez teksta, predivno , predobro , preopijena sam ovim stihovima ! Svaka čast !
    Lp Vesna

  7. mirko1
    mirko1
    13/03/2018 at 3:47 pm Permalink

    Idem ponoviti čitanje. Imam se čemu vratiti.

  8. Marija
    Marija
    13/03/2018 at 4:03 pm Permalink

    Koliko smo nemoćni i ranjivi kao ljudi. Polaziš s religiozne točke gledanja na svijet i od tuda potreba da se i s bogom obračunaš zbog zla među ljudima. Ja ne znam što ima poslije života. Možda sve, a možda ništa. Možda postoji taj Veliki Logički Um, a ako je tako, možda on zajedno s nama, jednako bespomoćno gleda na licemjere, silnike i filistre, a možda se ne bavi nama pa sve ovisi o stanju našeg uma.
    Sviđa mi se kombinacija stila; jedan s nijansom Polićevog stiha i drugi zatvoren u stroge katrene!:)

  9. Aljoša
    Aljoša
    13/03/2018 at 5:50 pm Permalink

    Nije lako za čitati, pa i treba bar dvaput. Jak izraz i naracija, misaonost daje ton tekstu. Lijepo je Marija primjetila kombinaciju izraza. Bogat izričaj u svakom slučaju. Pozdrav 🙂

  10. Moon47
    Moon47
    13/03/2018 at 8:06 pm Permalink

    “Zastave na pola koplja
    magla skriva krv na stijeni
    apostoli na kraju pijeska
    haljom smrti odjeveni”
    Super ali treba čitati još koji put. Pozdrav!

  11. roverroverled
    roverroverled
    13/03/2018 at 10:45 pm Permalink

    Hvala vam dragi moji očaranci na krasnim komentarima i hvala svima koji su imali živaca čitati ovako dugačku pjesmu. Moj naklon i veliki pozdrav.

  12. nevenka
    nevenka
    14/03/2018 at 8:46 am Permalink

    premoćno, neka je pjesma dugačka ali ja idem opet pročitati

  13. roverroverled
    roverroverled
    15/03/2018 at 6:52 am Permalink

    Hvala ti Nevenka na komentaru i strpljenju pri čitanju.

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.