Shvaćam što želiš reći,
draga ptico rugalico.
Kroz moju dušu prijekor pucajući,
očiju mi svodove izgaraš razdvojeno.

Prilično sam lucidno lud,
pusti na miru moju ćud.
Dat ću milostinju i tvojim svetištima,
ostavljajući malo sumnje
da je tvoj bog ti sama.
I svi oni,
što klonu u sebi…

Okultnim fikcijama
privlačiš se gomilama,
za postati poznata po kostima,
koje si ubrala
s tijela mi istrunula
i već odavno pokopana…

Zar mi nije duša dovoljno prljava
čak i za tebe ptico rugalico?
Hajde, zavrišti glasno,…,
Ispijajući moju bol pred svima,
postaješ li pijana?