Želio sam uloviti magični zvjezdani sjaj
i odjeke dalekih sokolovih kliktanja,
tražio sam uporno na ovome svijetu raj
a nalazio samo purpurna svitanja.
Sa boemima sam dočekivao sitni sat
i tražio odgovor na brojna životna pitanja,
pribojavao se da mi sudbina ne zada mat,
spas su mi donosila purpurna svitanja.
Knjigom sam probavao besane noći da skratim
i onda bih sklopio oči umorne od čitanja
pokušavajući smisao života da shvatim,
uzaludni trud su prekidala purpurna svitanja.
Život prolazi i godine teku neumitno kao rijeka,
đsvejedno mi je što starim i lice mi krase bore
i što naravno ni ja ne mogu živjeti dovijeka,
jedino mi nedostaju te moje purpurne zore.
julija
Josip Ergovic
katarinab
14/10/2012 at 9:44 am Permalink
Život prolazi i godine teku neumitno kao rijeka
Svejedno mi je što starim i lice mi krase bore
lijepa pjesma
puno pozdrava MG
sfd
purpurne zore
stvorile su ti bore
14/10/2012 at 10:52 am Permalink
lijepe purpurne zore, pozdrav Marko !
14/10/2012 at 11:16 am Permalink
Sjećam se ove pjesme Marko, sviđaju mi se te purpurne zore, a i tvoj stih.
matirat će nas jednoga dana, ali do tada igramo. Makar stalno remizirali. Veliki pozdrav 🙂
14/10/2012 at 11:32 am Permalink
lijepa pjesma 🙂
14/10/2012 at 2:32 pm Permalink
lijepo,sjetni purpur.pozdrav
14/10/2012 at 6:58 pm Permalink
Puno hvala na izdvojenom vremenu.
Jedan veliki, purpurni pozdrav!