Zrncima pustinjina pijeska srce hrani
njenim hladnim noćima uzavrele usne vlaži
beduini paze da ne usne
znaju da ubilo bi je buđenje.
Priziva crveno , zarobilo je bezbojno.
Prene je grebanje,olakšanje, to samo san je.
Dan za danom ispunjen
ali san ne odmiče.
Jedne noći beduin šapće
-misli samo na ono što imaš,
ubila bi te pomisao na ono što nemaš-
katarinab
Suzana Marić
Aljoša
Tonka
20/04/2013 at 1:19 pm Permalink
I pustinja kad je čovjek nosi u srcu kao svoju zna biti sve što nam treba
Tulipane, pozdrav 🙂
20/04/2013 at 1:23 pm Permalink
Jedne noći beduin šapće
-misli samo na ono što imaš,
ubila bi te pomisao na ono što nemaš-
odlično,pozdrav
20/04/2013 at 2:30 pm Permalink
Znaju pustinjski ljudi cijeniti ono što im je dano, živjeti s tim. Lijep pozdrav 🙂
20/04/2013 at 5:13 pm Permalink
”-misli samo na ono što imaš,
ubila bi te pomisao na ono što nemaš-”
tu je u pravu
puno pozdrava
sfd
20/04/2013 at 6:30 pm Permalink
Hvala dragi ljudi na posjeti i komunikaciji,divni ste,pozdrav svima!
20/04/2013 at 8:04 pm Permalink
Odlična poruka! Pustinja je škrta bogatstvima ali bogata inspiracijom.
Lijep pozdrav!
21/04/2013 at 8:35 am Permalink
hvale vrijedna poruka ,pjesma pozitivna i dopada mi se
pozdrav tebi
21/04/2013 at 11:08 am Permalink
Marko i Boba,hvala puno na posjeti i lijepim komentarima.
Sunčani pozdrav!