Put

Izbjegavali smo naselja. Nismo mogli ništa ponuditi i ništa dobiti zauzvrat.
Ljudi su živjeli u strahu. Wufova je šapa daleko stizala.
Što smo se više penjali, postajalo je hladnije, šuma je bivala rjeđa.
Nisam palila vatru i nisam spavala. Kratko bismo se odmorili
i nastavljali dalje.
Ponekad bih zatvorila oči i prepuštala se Mirasovom vodstvu.
.
Ne znam čime je moj otac zadužio babu Drasu. Tek, kada sam se te kasne večeri pojavila na vratima njene skromne kolibe, jako se je obradovala, zapljeskala rukama, poljubila me u oba obraza. Pogledavala je iza mojih leđa kao da još nekoga očekuje, a onda joj je suza u mome oku sve rekla. Zagrlila me svojim koščatim rukama i njihala kao da sam malo dijete  koje traži utjehu.
„Wulf?“- prošaptala je i to je ime stavilo pečat na našu priču.
.
Vatra je pucketala u peći, mlijeko je bilo vruće, sir ukusan, jabuke sočne.
Postelja u maloj sobici mirisala je na bosiljak. Prvi put nakon Wulfovog napada spavala sam mirno, bez snova, bez trzanja, bez straha.
Spavala sam kao onda kada je moj roditeljski dom zvonio smijehom i disao srećom. Kao onda kada je nebo imalo  oči moga oca, a rijeka ruke moje majke.
.
Jutarnji pogled u ogledalo nije bio lijep. Moja zlatna duga kosa dobila je neku čudnu sivu boju, zamršena i suha od vjetra divlje je uokvirivala lice koje je dobilo neku grubu notu. Jedna mi se bora urezala u desni kut usne i davala mi ironičan izraz. Pune usne su ispucale, oči izgubile sjaj. Mrtva me je duša promatrala iza stakla. „Tko si ti?“- pitala sam lik u ogledalu. On me je samo podsmješljivo promatrao.

9 komentara za "Put"

  1. boba grljusic
    12/02/2013 at 10:19 am Permalink

    Spavala sam kao onda kada je moj roditeljski dom zvonio smijehom i disao srećom. Kao onda kada je nebo imalo oči moga oca, a rijeka ruke moje majke.

    dopada mi se ovo putovanje ,pozdrav!

  2. dinko1941
    12/02/2013 at 10:27 am Permalink

    Lijepe su tvoje priče, koliko god djeluje zastrašujuće, al eto to je u današnjem trendu filmova nekog futurističkog vremena. Pozdrav 🙂

  3. El janid
    12/02/2013 at 11:35 am Permalink

    Fascinantna transformacija na kraju, tragedija promjeni čovjeka iz temelja. Pozdrav.

  4. Jim Corbet
    12/02/2013 at 12:02 pm Permalink

    jako dobro Tara, tvoja prića se lijepo razvija, slutim da je baba Drasa jedna dobra duša i da je majstor svog zanata a ne kao ovi današnji tarot majstori koji iz karata i viska govore ljudima same laži i obmanjuju puk 🙂

  5. mirko1
    12/02/2013 at 12:14 pm Permalink

    Dobro i prelijepo.
    Pozdrav.

  6. easy rider
    12/02/2013 at 4:16 pm Permalink

    Najbolji nastavak, do sada!

  7. Iluzija
    12/02/2013 at 4:57 pm Permalink

    kraj mi se svidja. pocetak je razveden u stihove ali je ustvari proza. nema mjesta krivoj interpretaciji, tj interpretaciji uopce. gledajuci na ovo kao poeziju, previse me usmjerava, ali kao proza prica mi se svidja jer je mastovita, uvlaci u svoj skriveni svijet

  8. dragica meyer
    12/02/2013 at 5:09 pm Permalink

    Svet tajnovitosti, podseca me na neko ratno prezivljeno vreme.
    Lep pozdrav 🙂

  9. Sani
    12/02/2013 at 7:19 pm Permalink

    svi tvojii uratci cine jedan jaklo lijep, snazan, mistican opus.
    jako dobra atmosfera i poruke u pjesmama.
    LP

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.