Put k središtu dana

Pođeš li u središte zemlje
stići ćeš u središte dana.

Smijeh gori od mraka
tih kao magla
i razigrana moja mašta
pratit će te putem.

Ne idi, mili moj.

Brzojavi su odavno stigli
a neće sumraci k meni
i propale misli
raznose golubovi.

Smijeh moj nosit će na duši.
Kad iznova razbistrim pogled
da ponizim svjetsko u sebi
pokušat ćeš, znam to.

Ne idi, mili moj.

To vuče te u središte zemlje.
U smrt, u središte dana.
Pogled stremi k stijeni
s kamenih zdanja.


M B Cvetkoviću



Slavica Turinski-Lazić

10 komentara za "Put k središtu dana"

  1. Marija
    23/06/2017 at 6:14 pm Permalink

    Nikada ne bih mogla biti speleolog. Zavlačiti se u jame, u mrak. Ali divim se ljudima koji to mogu. Posebno spasiocima.
    Odnosi li se pjesma na realno ili je simbolična, ne utječe na nježnost izraza, na molbu, na strahovanje.
    Ti brzojavi koji su odavno stigli ukazuju na tragediju koja još nije posve osviještena. Stih je blag, li ima nešto teško u tom smijehu. Pozdrav, Conce.
    Drago mi te je opet sresti!

  2. Consequence
    24/06/2017 at 12:46 am Permalink

    Hvala Marija na komentaru.
    Pjesma je simboličkog karaktera. Napisana je kao reakcija na Cvetkovićevu priču “Put u središte dana”.
    Pozdrav iz Zelene lagune, bellissimo Parenzo!

  3. Mihaela
    24/06/2017 at 6:45 am Permalink

    Nisam čitala priču, ali pjesma intrigira!:)

  4. Consequence
    24/06/2017 at 2:25 pm Permalink

    Hvala Mihaela.
    Priču valja pročitati. Intrigantnija je, rekla bih, od moje pjesme. Ima neku provokativnu dubinu i lucidnost, k tome je inspirativna i zapanjujuća. Da nije tako, ne bi me uspjela natjerati na ovakvu reakciju uzvraćanja pjesmom nakon više od godinu dana od kada sam ju pročitala.

  5. Sanja Oblak
    24/06/2017 at 3:44 pm Permalink

    Najvjerojatnije smo „izdresirani“ da bilo koji tekst moramo razumjeti pravolinijsko … samo s jednom mogućom porukom. Ali što ako tekst zađe u apstrakciju … Čini mi se da je ova pjesma takva. Djelomično su misli kompaktne, a onda se razbline na segmente raznih refleksija koje kao da su neuhvatljive, izmještene iz razumskog u sferu emocionalnog … Volim take pjesme, jer mi se otvaraju postepeno i uvijek različito u pojedinim pjesničkim slikama s kojima je ova pjesma bogata, a na kraju, pročitavši je više puta polako, a onda u dahu, shvatih da ju mogu razumjeti i doživjeti samo na svoj način … onako kako sam se sama pronašla u pjesmi … Elem, kako sam ja pjesmu razumjela, čitatelja nuka da se okrene sebi pa je i ovaj moj osvrt onaj sadržaj pjesme koji me je ispunio. U svakom slučaju bio mi je užitak bivati u ovoj posebnoj pjesmi.
    Velik pozdrav ti šaljem Conse 🙂

  6. Consequence
    24/06/2017 at 9:53 pm Permalink

    Hvala Sanja, dojmio me se komentar.
    Puno pozdrava.

  7. katarinab
    24/06/2017 at 10:38 pm Permalink

    Sjajna pjesma čitajući je prvi osjećaj je ta nježnost i blagost da bi mi se u idućim strofama pojavila simbolika riječi i slike koje su se stvarale. Da, to je apstrakcija i subjektivni doživljaj čitatelja kao što Sanja kaže. Ljepota poezije je u tome da svaki čitatelj razumije i doživljava pjesmu drugačije što je uvjetovano različitim segmentima u životu koji su bitno utjecali na stvaranje mašte i karaktera čitatelja. To je s čitateljskog stava, ali vjerujem da u simbolika govori o autoru.
    Posebno me se dojmio završetak:
    “To vuče te u središte zemlje.
    U smrt, u središte dana.
    Pogled stremi k stijeni”

    Vp! 🙂
    s kamenih zdanja.”

  8. Consequence
    26/06/2017 at 5:22 am Permalink

    Katarina, vrlo lijep komentar. Zahvaljujem se.
    Puno pozdrava.

  9. nevenka
    20/07/2017 at 6:06 pm Permalink

    neću raščlanjivati pjesmu jer me dotakla a to je dovoljno

  10. Consequence
    21/07/2017 at 9:43 pm Permalink

    Bolji i vrijedniji komentar mi je nemoguće dati. Nevenka, hvala.

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.