Odavno jurim magistralom života
Ne obazirući se na prednost prolaza
I sve prekrasne slike krajolika
Što poput nijemog filma nestaju
Zapaženi tek krajičkom oka
Sebično kradem korak po korak
Dan po dan
Bližim se cilju,a gdje je to
Kamo me moja magistrala vodi
Prepuna kamenja i prašine
Poput stare kaldrme
Što su ju bose noge gazile
Jurim, gledajući pred sobom
Putnike što nestaju
U slijepim ulicama
Bez nade u povratak
I one što na raskrižju
Izaberu krivi smjer
Jurim, jer nitko ne viče
Nitko me ne zaustavlja
Svi znakovi su odavno nestali
I ovaj stari, truli most
Što spaja prošlost i sadašnjost
Odavno sam ostavila iza sebe
Prelazeći ga polagano
Da se ne uruši
Da ne propadnem
U dubinu rijeke
Što teče prema kraju