Rakotvorine

Okružen travom, prašinom i blatom
dok se miris vlage osjeća u zraku,
mukotrpno, otežalom lopatom
kopao je zemlju za još jednu raku

Zastane da obriše znoj na licu
i skine sa ruku žutu glinu 
kao da od nje pravi kućicu
gledao je novu rakotvorinu 

Vodom je pokvasio usta suha,
otresao sa sebe prašinu,
za njega je zemlja komad kruha
i u njoj vidi svoju sudbinu.




8 komentara za "Rakotvorine"

  1. Suzana Marić
    26/09/2017 at 5:38 pm Permalink

    Uh, Sani,kuda baš raku?

  2. Sani
    26/09/2017 at 5:43 pm Permalink

    Ehh, Suzi…mora neko i to raditi, neće niko sam sebi kopati:)

  3. Marija
    26/09/2017 at 5:58 pm Permalink

    Sjetih se one balade Pilko. Taj je prošao gore od tvog Pilka:)

  4. Murtulica
    26/09/2017 at 6:06 pm Permalink

    Sani, ti stalno neke crnjake, je li to zbog ljute mandarine ili… 🙂

  5. katarinab
    26/09/2017 at 8:18 pm Permalink

    Ah, kako žalosni stihovi, ali odlično napisani.
    Mora da je njegov život sama tuga i crnilo, ili se čovjek navikne da realno vidi što mu je sudbina (ja sam se navikla).

    Lp!

  6. branka
    26/09/2017 at 8:31 pm Permalink

    Odlična, Sani, i više nego odlična!
    “Zemlja skriva tijela smrt,
    zemlja daje od tijela kruh.
    Pod zemljom nešto nestati mora,
    da zemlja daruje nešto od Boga.”
    Pozdrav!

  7. Tatyana
    26/09/2017 at 8:42 pm Permalink

    Oj živote, tuga iz oka, groba, Sani puno simbolike… pozdrave ti šaljem!

  8. Aljoša
    27/09/2017 at 1:07 pm Permalink

    Pjesma za 5, druga strofa ubija, vp Sani 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.